Revr-543/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 543/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, mr. sc. Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz R., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u R., protiv tuženika Lj. b. d.d. Lj., Glavna filijala Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5603/07 od 13. veljače 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2442/06 od 31. srpnja 2007., u sjednici održanoj 2. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništena je odluka komisije za rješavanje žalbi radnika Lj. b. d.d. Lj. broj … 1992. kao nezakonita (st. I. izreke), utvrđeno je da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 23. siječnja 1992. (st. II: izreke). U st. III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od 26. srpnja 1991. do 23. siječnja 1992. iznos 30,74 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u st. III izreke, sve uz naknadu troška postupka u iznosu 12.444,00 kn (st. IV. izreke).

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I, III i IV izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom djelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje sve uz naknadu troška revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda donijeta je 13. veljače 2008., dakle prije 1. listopada 2008. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP). Zato se na ovaj sporu glede postupanja sa revizijom u smislu odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP primjenjuju odredbe neizmijenjenog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH – dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 392. a. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP jer je suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud razloge presude zasnovao na dokazima koje je proveo prvostupanjski sud. To se odnosi i na utvrđenje prvostupanjskog suda glede trenutka pokretanja disciplinskog postupka, jer je drugostupanjski sud prihvatio utvrđenja suda prvog stupnja o datumu pokretanja disciplinskog postupka (19. srpnja 1991. kojeg datuma je direktor tuženik poslovne jedinice R. uputio prijedlog za udaljenje tužiteljice s rada zbog teških povreda radne obveze direktoru tuženika Glavne filijale Z.) time da je u svojim razlozima dodao da se iz spomenute isprave vidi da je ista upućena 19. 7. 1991. nadležnoj osobi za odlučivanje o udaljenju tužiteljice s rada - dostavom „fax“ poruke. Spomenuta isprava nalazi se u spisu i tuženik je u istu mogao izvršiti uvid i izjasniti se o njoj. Stoga drugostupanjski sud nije nezakonitim postupanjem uskratio tuženiku mogućnost raspravljanja pred sudom, a pogrešni navodi o dostavi putem „elektronske pošte“ ne čine drugostupanjsku presudu nerazumljivom.

Iako nije odlučno za donošenje odluka u ovoj pravnoj stvari, ističe se da je 1991. u Republici Hrvatskoj postojala „elektronska pošta“, a drugostupanjski sud je uvidom u gore spomenutu ispravu utvrdio da je ista bila dostavljena putem „faxa“ na koji način se u to vrijeme obavljala dostava.

Revident je u reviziji istakao i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju vidi u tome što je prvostupanjski sud računanje rokova zastare obrazložio primjenom odredbe čl. 67. st. 1. Zakona o osnovnim pravima u radnim odnosima - "Narodne novine", broj 34/91, 19/92 i 26/93 – ZOPRO), a da se drugostupanjski pozvao na odredbu čl. 67. st. 2. ZOPRO koja se odnosi na računanje roka za pokretanje disciplinskog postupka u slučaju kada povreda radne obveze ima obilježje kaznenog djela. Međutim suprotno revizijskim razlozima drugostupanjska presuda je u tom pogledu jasna i razumljiva. Drugostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 67. st. 2. ZOPRO u odgovoru na žalbene navode, da izvršene povrede radne obveze tužitelju imaju i element kaznenog djela.

Iz razloga nižestupanjskih presuda proizlazi da je u ovom predmetu nastupila zastara kako pokretanja tako i vođenja disciplinskog postupka, jer je utvrđeno da je disciplinski postupak pokrenut 19. srpnja 1991. zbog čega je rješenje od 22. siječnja 1992. o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa tužiteljici, koju odluku je donijela komisija o rješavanju žalbi radnika Lj. b. d.d. Lj., doneseno izvan zakonskog roka propisanog odredbom čl. 67. st. 1. i 3. ZOPRO. Zbog navedenog su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocjenjujući pitanje zastare pokretanja i vođenja disciplinskog postupka primijenili odredbu čl. 67. ZOPRO neovisno od činjenice da se pri tom drugostupanjski sud pozvao na cijelu odredbu čl. 67. ZOPRO, a prvostupanjski sud na čl. 67. st. 1. ZOPRO što ne čini nerazumljivim nižestupanjske odluke.

Iz navedenog razloga se nije ostvario ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Revident prigovara pogrešnoj primijeni materijalnog prava glede odluke o trošku postupka no nižestupanjski sudovi su donoseći odluku o trošku postupka pravilno primijenili odredbu čl. 154. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP kada su tužiteljici dosudili trošak postupka. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, jer je sud u cijelosti prihvatio njen konačno postavljen tužbeni zahtjev, pa joj neovisno o tome, što je tijekom dugotrajnog postupka svoj tužbeni zahtjev u više navrata mijenjala, u cijelosti uspjela u sporu i stoga joj je tuženik koji je u cijelosti izgubio parnicu dužan naknaditi troškove.

Iz iznesenih razloga ovaj sud je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbio reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.