Croatian Supreme Court partially dismissed appeal on loan repayment, citing currency conversion thresholds and procedural withdrawal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially dismissed the City of Nova Gradiska's appeal regarding loan repayments to citizens who funded weapons during the Homeland War. While the court upheld the lower courts' finding that the municipality owed specific amounts in DEM to certain plaintiffs, it rejected the appeal for others because the converted value in Kuna did not meet the statutory threshold for review. Additionally, the municipality of Nova Kapela withdrew its appeal, leading to a final decision that partially validated the original judgment while dismissing the appeal against the City.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. ZPP; čl. 562. ZOO; čl. 385. st. 3. ZPP: An appeal against a judgment involving foreign currency claims is only admissible if the converted domestic currency value exceeds the statutory threshold, and factual findings by lower courts are binding unless proven erroneous.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1636/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) D. K. iz N. G., 2) V. C., 3) V. B., 4) I. O., 5) M. O., 6) J. P., 7) S. D., 8) I. B., 9) Z. M., 10) A. A., 11) M. P., 12) A. P., 13) K. K., svi zastupani po punomćniku A. B., odvjetniku iz N. G., protiv tuženih Grada Nova Gradiška, zastupana po punomoćniku J. U., dipl. pravniku, i Općini Rešetari, Općini Cernik, Općini Nova Kapela, Općini Stara Gradiška, Općini Okučani, Općini Davor, Općini Staro Petrovo Selo i Općini Vrbje, radi povrata zajma, rješavajući reviziju Grada Nova Gradiška i Općine Nova Kapela, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 9. svibnja 1997. godine broj Gž-872/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-117/95-26 od 24. svibnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 9. ožujka 2000. godine,
presudio i riješio je:
Djelomično se odbacije revizija Grada N.G. kao nedopuštena, a djelomično odbija kao neosnovana.
Tužiteljima se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Utvrđuje se da je tuženik Općine N.K. odustao od revizije izjavljena protiv presude Županijskog suda u Požegi od 9. svibnja 1997. godine broj Gž-872/96.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-117/95-26 od 24. svibnja 1996. godine obvezani su tuženici kao pravni sljednici bivše Općine N.G. da solidarno isplate tužiteljima iznose označene u izreci te presude sve sa pripadajućim zakonskim kamatama kao i da im naknade troškove postupka u iznosu od 23.967,65 kn dok su tužitelji u odnosu na tuženike Općinu G.B. i Republiku Hrvatsku s tužbenim zahtjevom odbijeni.
Presudom Županijskog suda u Požegi od 9. svibnja 1997. godine broj Gž-872/96-2 žalbe tuženih Općine S.P.S., Grada N.G., Općine D., Općine O. i Općine N.K. odbijene su kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tuženi Grad N.G. i Općina N.K. izjavili su revizije zbog pogrešne primjene materijalog prava i predložili da se revizije prihvate i ukinu nižestupanjske presude.
U odgovoru na reviziju tužene Grada N.G. tužitelji su porekli navode revizije i predložili da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija tuženog Grada N.G. djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana, dok je revizija Općine N.K. je povučena.
U pravnoj stvari tužitelja D.K. i dr., svi zastupani po punomoćniku A.B., odvjetniku iz N.G., protiv tuženika Grada N.G.Općina R., Općina C., Općina N.K., Općina S.G., Općina O., Općina D., Općina S.P.S. i Općina B., svi kao pravni sljednici bivše Općine N.G., radi povrata zajma, povodom revizije Općine N.K., koju zastupa punomoćnik I.Ž., odvjetnik iz S.B., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 9. svibnja 1997. godine broj Gž-872/96 kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-117/95-26 od 24. svibnja 1996. godine, tuženik Općina N.K. je podneskom od 30.6.1997. godine Općinskom sudu Nova Gradiška podnio podnesak da odustaje od revizije u ovom sporu.
Zbog toga je utvrđeno da je revizija ovog tuženika povučena.
U odnosu na reviziju tužene Grad N.G. tužitelji su tražili od tužene povrat zajma u DEM naveli da su kao građani hrvatske nacionalnosti dali određene iznose novca u DEM u zajam s tim da će im biti vraćeni po završetku Domovinskog rata.
Pravomoćno je udovoljeno tužbenom zahtjevu i obvezana I-tužena da solidarno sa ostalim tuženicima isplati tužiteljima određene novčane iznose i to I do X-tužiteljima po 700,00 DEM, XI-tužitelju iznos od 1.400,00 DEM, XII-tužitelju 3.500,00 DEM, a XIII-tužitelju iznos od 15.000,00 DEM, u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama od 2.12.1992. godine.
Budući da kada se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u stranoj valuti za dopuštenost revizije mjerodavna protuvrijednost strane valute u domaćoj valuti prema tečaju na dan podnošenja tužbe, a tužba u ovom slučaju podnijeta 24. svibnja 1996. godine prema kojem bi revizija bila dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 3.000,00 kn (3,000.000 HRD) u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), revizija u odnosu na I do X-tužitelja nije dopuštena.
Naime, protuvrijednost u kunama iznosa od 700,00 DEM na dan podnošenja tužbe iznosi 2.520,00 kn, pa je revizija I-tužene u odnosu na navedene tužitelje valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392.ZPP.
U odnosu, pak, na XII i XIII-tužitelja revizija I-tužene nije osnovana.
Utvrđeno je da su tužitelji zasnovali obvezno pravni odnos s tadašnjom Općinom N.G., Kriznim štabom, tako da su tužitelji dali određene iznose novca kao zajam za nabavu oružja za obranu u Domovinskom ratu, s tim da će im ta novčana sredstva biti vraćena (u tu svrhu tužiteljima izdane potvrde), a utvrđeno je i da utuženi iznosi nisu vraćeni tužiteljima i da su se stekli uvjeti za vraćanje već 2. prosinca 1992. godine.
Iz tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je I-tužena dužna platiti XI do XIII-tužiteljima utužene iznose temeljem odredbe čl. 562. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO).
Nije u pravu revident kada u reviziji prigovara činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova, jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).
Budući da se u ovom slučaju radi o solidarnoj obvezi tuženih tražbina tužitelja je jedinstvena i služi osiguranju pravilnog ispunjenja obveze kao takve a unutarnji odnos između solidarnim dužnicima o kojima se govori u reviziji moći će riješiti sami obveznici između sebe prema međusobnom dogovoru.
Nisu tužiteljima dosuđeni troškovi odgovora na reviziju, jer je ovaj revizijski sud ocijenio da ti troškovi nisu bili nužni.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. ožujka 2000. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.