Rev-x-43/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 43/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. Z., zastupanog po B. I., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. B. iz Z., zastupanog po S. M. L., odvjetnici u Z., radi namirenja tražbine iz založenih nekretnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 2844/11-2 od 12. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2194/01-125 od 23. ožujka 2010., u sjednici održanoj 16. srpnja 2013.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik B. N. dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja C. b. d.d. Z. u iznosu od 578.849,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 27. travnja 2001. do isplate sudskom prodajom nekretnina i to stana koji se nalazi u stambenom objektu N-2, O-10 na adresi …, na zapadnoj etaži zajedno sa potkrovljem upisan u z.k.ul.br. 2158 poduložak 870 k.o. S. i stana koji se nalazi u stambenom objektu N-4, O-27 na adresi …, na prvom katu i potkrovlju, upisan u z.k.ul. br. 2396, poduložak 440 k.o. S., te dvije garaže oznake N-2, O-9 i O-10 sagrađene na k.č.br. 1008, k.o. S., te namirenjem tužitelja iz postignute prodajne cijene.

Tuženik B. N. dužan je naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do plateža.",

te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 169.844,55 kn u roku 15 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu, a u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka prvostupanjska presuda je djelomično preinačena na način da je zahtjev tuženika za naknadu troškova preko iznosa od 97.547,95 kn odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst - dalje: ZPP) a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena, te da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da presude budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev usvoji i tužitelju dosudi naknada parničnih troškova.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu samo u granicama razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava određeno navedenih u reviziji, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ti revizijski razlozi ne postoje.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se tuženika obveže za trpljenje namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 578.849,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. travnja 2001. do isplate sudskom prodajom nekretnina i to stana koji se nalazi u stambenom objektu N-2, O-10 na adresi …, na zapadnoj etaži, zajedno s potkrovljem, upisanog u z.k.ul. br. 2158 poduložak 870 k.o. S., i stana koji se nalazi u stambenom objektu N-4, O-27 na adresi …, na prvom katu i potkrovlju, upisan u z.k.ul. br. 2396, poduložak 440 k.o. S., te dvije garaže oznake N-2, O-9 i O-10 sagrađene na k.č.br. 1008, k.o. S., i namirenjem sporne tražbine iz postignute prodajne cijene.

U postupku je utvrđeno:

- da je 3. travnja 1992. između tužitelja kao kreditora i poduzeća D. kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu za trajna obrtna sredstva u iznosu od 19,795.000,00 HRD s rokom otplate od 24 mjeseca, da je radi osiguranja tužiteljeve tražbine iz ugovora o kreditu do iznosa dinarske protuvrijednosti 150.000 DEM između tužitelja kao vjerovnika i tuženika kao zalogodavca 13. svibnja 1992. sklopljen Sporazum o zasnivanju založnog prava na naprijed navedenim nekretninama koje nisu bile upisane u zemljišnim knjigama,

- da je na temelju tog Sporazuma donijeto rješenje o osnivanju založnog prava kojim je utvrđeno da tužitelj stječe založno pravo i pravo namirenja iz založenih nekretnina, a tuženiku je zabranjeno raspolaganje tim nekretninama,

- da je riječ o nekretninama koje su bile predmet ugovora sklopljenog 30. listopada 1991. i 11. studenoga 1991. između A. … R. i tuženika kao zadrugara, kojim se stambena zadruga obvezala udruženim sredstvima tuženika izgraditi i prenijeti te nekretnine tuženiku u vlasništvo,

- da tuženik nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina, niti je to ikada bio, već da su vlasnici nekretnina treće osobe, te da ni sporna hipoteka nije upisana u zemljišnim knjigama.

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da s obzirom na činjenicu da predmetni sporazum o osnivanju založnog prava od 13. svibnja 1992. nije upisan u zemljišnim knjigama tužitelj nije mogao steći založno pravo na predmetnim nekretninama na temelju odredbe čl. 64. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Sporazuma, a osim toga s obzirom na činjenicu da su vlasnici predmetnih nekretnina treće osobe, a ne tuženik, tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim i zbog promašene pasivne legitimacije.

Revizijskim navodima osporava se samo zaključivanje sudova da tužitelj nije mogao steći založno pravo na predmetnim nekretninama te se ističe da se na nekretnini koja nije upisana u zemljišnoj knjizi umjesto upisom hipoteka stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu tog prava koja djeluje prema svim trećim osobama koje su vlasništvo stekle poslije, pa da je zbog toga sud neosnovano odbio prijedlog tužitelja da se službenim putem zatraži od z. k. odjela suda očitovanje da li je i kada proveden upis temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci broj R1-111/92 od 13. svibnja 1992. o osnivanju založnog prava.

Hipotekarna tužba kojom hipotekarni vjerovnik traži namirenje svoje tražbine iz vrijednosti nekretnine podnosi se protiv vlasnika te nekretnine neovisno o tome je li on istodobno i založni dužnik, pa s obzirom na činjenicu da su sadašnji vlasnici predmetnih nekretnina treće osobe, a ne tuženik, koju činjenicu tužitelj ne osporava, tužbeni zahtjev je neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije. Stoga za rješenje ovog spora nije bitna i činjenica stjecanja sporne hipoteke, pa nisu od značaja niti revizijski navodi kojima se u vezi utvrđenja da tužitelj nije stekao hipoteku obrazlažu revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. srpnja 2013.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.