Croatian Supreme Court dismissed appeal as unjustified, ruling insurer exempt from liability for intentional third-party explosion damage.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a lower court judgment that rejected their claim for damages. The appellants sought compensation for property damage caused by an explosion on their doorstep, while the insurer argued exemption based on intentional acts by third parties. The court held that the insurer was not liable because the damage resulted from a deliberate act by unknown perpetrators, which falls under the specific exemption clause in the insurance policy.
Legislator headnote
AI generatedZakon o osiguranju; Opći uvjeti osiguranja: The insurer is exempt from liability for damages caused by intentional acts of third parties, and general terms do not apply retroactively to losses occurring after their amendment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 570/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) B.Č. i 2) I.Č., oboje iz S., … , zastupani po punomoćniku J.Č., odvjetniku u S., protiv tuženika "C. -o. " d.d. S., … , zastupanog po punomoćniku Ž.B., dipl. pravnici, djelatnici tuženika, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. listopada 1994. broj Gž-2548/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 1994. broj I P-1838/93, u sjednici održanoj 4. lipnja 1998.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 1994. broj IP-1838/93 suđeno je: "Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima iz osnova naknade štete iznos od 30.000 DEM u HRD prema tečaju na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do potpune isplate kao i trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom bi SDK u Splitu bilo naloženo da blokira žiro-račun tuženika do visine iznosa od 30.000 DEM u dinarskoj protuvrijednosti, koja privremena mjera bi trebala trajati do podmire potraživanja tužitelja u cijelosti.
II. Odbija se prijedlog tužitelja da se predmet koji se vodi kod ovog suda pod br. IP-891/94 spoji sa ovim predmetom br. IP-1838/93 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja."
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tužena naknadi štetu koju imaju na svojoj imovini a posljedica je eksplozije od 6. kolovoza 1992. koja se dogodila na ulaznom stepeništu u kući tužitelja.
Iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da je 6. kolovoza 1992. oko 02,25 sati došlo do eksplozije zbog podmetanja eksplozivne naprave od strane nepoznatih počinitelja ispred ulaznih vrata kuće tužitelja usljed čega su nastala oštećenja na kući tužitelja i stvarima u kući.
Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja oba nižestupanjska suda su ocijenila da tužena temeljem odredbe čl. 28. st. 1. Općih uvjeta tuženika nije u obvezi isplatiti tužiteljima naknadu za štetu, budući da je utvrđeno da je podmetnuta eksplozivna naprava postavljena upravo ispred ulaznih vrata kuće tužitelja, pa da je očito da se radilo o namjernom postupanju počinitelja, a što je citiranom odredbom pravila tužene predviđeno kao razlog za oslobođenje tužene od odgovornosti.
Nije osnovan prigovor tužitelja da u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti izmjene općih uvjeta, budući da ista ne mogu imati povratno djelovanje, jer da je ugovorni odnos među strankama od 1.2.1984. godine.
Naime, među strankama je zaključena polica osiguranja 1. veljače 1992., a štetni događaj se dogodio 6. kolovoza 1992., pa su u vrijeme nastanka štetnog događaja bile na snazi izmjene općih uvjeta tužene koje su donijete na sjednici od 25. srpnja 1991. a primijenjivale su se od 15. kolovoza 1991.
Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 4. lipnja 1998.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.