Revr-5/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 5/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljatić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz B., koju zastupaju punomoćnici P. J. i B. R., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda P. J. i B. R. u P., protiv tuženika K. t. d.o.o. iz Z., koga zastupa A. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž 1526/06-2 od 15. svibnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P 2507/05-39 od 5. travnja 2006., dana 22. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu sa tuženikom sukladno sklopljenom ugovoru o radu od 31. listopada 2003., te da taj ugovor nije otkazan s danom 31. ožujka 2004., slijedom čega se tuženiku nalaže da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa kontinuirano od 31. ožujka 2004. pa nadalje, - za prijavu tužiteljice na Zavod za mirovinsko osiguranje i Zavod za zdravstveno osiguranje sukladno ugovoru o radu od 31. listopada 2003., - kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.006,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljičina žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev prihvati, uz naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 31. listopada 2003. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove glavne prodavačice u Poslovnici tuženika u P.,

- da je tužiteljica u sjedištu tuženika u Z. sastavila i potpisala izjavu slijedećeg sadržaja: „Zbog privatnih razloga otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tvrtkom K. t. te vas molim da me odjavite s 31.03.2004. godine. U P. 01.03.2004. godine – M. K.“,

- da je tuženik u povodu navedene pisane izjave tužiteljice tužiteljicu odjavio sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja sa 31. ožujka 2004., te joj s tim danom zaključio radnu knjižicu,

- da je tuženik svoju poslovnicu – trgovinu u P. zatvorio u travnju 2004.,

- da tuženik u vezi prestanka radnog odnosa tužiteljice nije donosio posebnu odluku.

Zaključivši da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 31. ožujka 2004. temeljem njezinog otkaza sadržanog u njezinoj pisanoj izjavi od 1. ožujka 2004., nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 103. toč. 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) ugovor o radu prestaje otkazom, a prema odredbi čl. 106. st. 7. ZR radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ne navodeći za to razlog.

U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za prestanak ugovora o radu što su ga stranke sklopile 31. listopada 2003. otkazom što ga je tužiteljica dala tuženiku pisanom izjavom od 1. ožujka 2004., a tuženik je postupio u smislu njezine pisane izjave.

Pogrešno tužiteljica smatra da ona nije mogla dati redoviti otkaz ugovora o radu, jer da je tada bila trudnica. Naime, odredbom čl. 71. st. 3. ZR propisano je da trudnica može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom, no tom odredbom se ne isključuje pravo trudnice da ugovor o radu otkaže i redovitim otkazom.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu s tuženikom sukladno sklopljenom ugovoru o radu od 31. listopada 2003., - da taj ugovor o radu nije otkazan s danom 31. ožujka 2004., - da se tuženiku nalaže da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa kontinuirano od 31. ožujka 2004. pa nadalje, te da izvrši prijavu tužiteljice na Zavod za mirovinsko osiguranje i Zavod za zdravstveno osiguranje kao svoje radnice sukladno ugovoru o radu od 31. listopada 2003.

Suprotno tvrdnji revidentice tuženik je dokazao da je ona sastavila i potpisala izjavu od 1. ožujka 2004., a taj zaključak nižestupanjski sudovi su valjano obrazložili.

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (agr. iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. svibnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.