Revr-712/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 712/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.-I. n. d.d., Z., OIB: … zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I., O. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika Radničkog vijeća I.-I. n. d.d., Z., zastupanog po I. G., odvjetniku u Z., radi nadomještanja suglasnosti za odluku o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-348/2017 od 6. travnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-129/16-8 od 21. prosinca 2016., u sjednici održanoj 19. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 210-112433/15/8-H od 1. kolovoza 2015. godine radniku Z. V. zaposlenom na radnom mjestu "Viši operater objekta 2", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Proizvodna jedinica – procesi, Objekti frakcionacije I. G., a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 26. listopada 2016. godine.

II. Nalaže se tuženiku Radničko vijeće I. I. n. d.d. Z., da naknadi I. I. n. d.d. Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja tvrdi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se nižestupanjske presude preinače na način da tužbeni zahtjev bude odbijen uz obvezu tužitelja naknaditi mu troškove postupka, a podredno da presude budu ukinute i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U predmetnoj reviziji tuženik je određeno naznačio sljedeća pravna pitanja:

"1. Da li je u postupku radi nadomještaja suglasnosti radničkog vijeća (u smislu odredbe čl. 150. st. 6. Zakona o radu) na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku dovoljno samo utvrditi paušalni navod da poslodavac radniku namjerava otkazati ugovor o radu zbog organizacijskih promjena, ili je tužitelj (poslodavac) dužan dokazati da je poštivao odredbu čl. 17. st. 2. i 3. Zakona o radu prilikom odabira konkretnog radnika kojemu se ugovor o radu namjerava otkazati iz poslovnih razloga?

2. Pripada li postupak nadomještaja suglasnosti radničkog vijeća na odluku poslodavca (još uvijek) u sudsku nadležnost?"

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je prvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik ističe da o tom pitanju revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a da je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pozivajući se pritom na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1317/14-2 od 25. studenoga 2014., dok u odnosu na drugo pitanje razloge važnosti ne navodi.

Suprotno revizijskim navodima o postavljenom pravnom pitanju koje se tiče utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje sudske odluke o nadomještanju suglasnosti radničkog vijeća na odluku o otkazu ugovora o radu revizijski sud je već zauzeo shvaćanje u odluci broj Revr-407/13 od 16. srpnja 2014.

U toj revizijskoj odluci izraženo je shvaćanje da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te da je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojemu se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

U navedenoj odluci revizijski sud je također ocijenio da je pogrešno pravno shvaćanje revidenta da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu) morao dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu jer bi takvo tumačenje ovlaštenja sindikata dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi, u svakom postupku zasebno, i to jednom u odnosu na sindikat, a drugi put u odnosu na zaposlenika, mora dokazati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na navedeno pitanje podudarno je sa shvaćanjem revizijskog suda, pa navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je, u odnosu na to pitanje, revizija nedopuštena, sukladno odredbi čl. 392. b. st. 3. ZPP.

Revizija je nedopuštena i u odnosu na pitanje sudske nadležnosti jer glede tog pitanje u reviziji nisu izloženi razlozi važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a prema odredbi čl. 392. b. st. 2. ZPP vijeće od pet sudaca revizijskog suda odbacit će kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom iznesenog riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.