Rev-1160/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1160/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja T. A. iz S., D. P. iz B., D. N. iz B., i B. rod. D. M. iz B., svi zastupani po H. U., odvjetniku iz S., protiv tuženih R. M. iz S., zastupane po B. Š., odvjetniku iz Z., B. I. i B. M., oboje iz S., radi utvrđenja ništavosti oporuke i ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 14. siječnja 1991., br. Gž-1027/90., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 18. rujna 1989, br: P-1358/86, u sjednici održanoj dana 24. listopada 1991,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija ukidaju presude Okružnog suda u Sisku od 14. siječnja 1991. br. Gž-1027/90 i Općinskog suda u Sisku od 18. rujna 1989. br. P-1358/86 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužitelji sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništavosti ugovora 6 doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 31 .III 1983. godine između tužene M. R. te M. K.-L., kao i oporuka M. K.-L. od 10.IV.1983. godine. Obvezana je tužena M. R. da dozvoli da se zemljišno-knjižnom ulošku 465 k.o. S. uspostavi prijašnje zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije provođenja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu suda prvog stupnja potvrdio.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavili su reviziju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji se posebno upućuje na postupak suda: da je na ročištu od 11.IX.1989. godine predloženo po tužiteljima vještačenje po Kliničkom bolničkom centru Medicinskog fakulteta u L. o čemu je sud donio odluku da će "odluka o provođenju vještačenja biti donesena pismenim putem", nakon čega da je bez daljnjeg održavanja ročišta uslijedilo donošenje pobijane presude. Također prigovara da nije obnovljen postupak iako je raspravno vijeće bilo izmijenjeno, a niti je izvršen uvid u iskaze u ranijoj fazi postupka preslušanih svjedoka. Revizija nadalje vrlo opširno upućuje na tok postupka i iskaze pojedinih svjedoka i vještaka i cijeni da je kraj rezultata provedenog vještačenja po Kliničkoj psihijatrijskoj bolnici V. - Z. koje po mišljenju revidenta nije dalo odgovor na zahtijevano pitanje trebalo provesti novo vještačenje kako je to po tužiteljima predloženo. Predloženo je da se revizija prihvati.

U odgovoru na reviziju tuženi predlaže da se revizija kao neosnovana odbije dok se nadležni javni tužilac nije izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br, 53/91) kao propis Republike Hrvatske koju revident opisno obrazlaže pogrešno, je međutim označujući kao povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

Naime odredbom čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u donošenju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi.

Dakle, apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji i onda kad u donošenju presude sudjeluje sudac (odnosno sudac porotnik) koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi. Navedena povreda rezultat je s jedne strane okolnosti da je glavna rasprava centralni i jedinstveni stadij parničnog postupka, a s druge zahtijeva da se na glavnoj raspravi o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju neposrednog, usmenog i javnog raspravljanja sa strankama (izuzeci su izričito predviđeni). Upravo načelo neposrednosti koje kao radni princip usvaja i Zakon o parničnom postupku određuje i način - metodu ispitivanja procesnog materijala sa ciljem da upravo onaj sud (sudsko vijeće) koje neposredno zapaža procesni materijal bude onaj isti koji će odlučivati o dokaznoj vrijednosti (uvjerljivosti dokaznih sredstava) i konačno o (ne) osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti.

Dakle, zahtjev je postupovnih odredbi da sudac ili sudac porotnik koji sudjeluje na glavnoj raspravi može sudjelovati i u donošenju presude jer upravo na taj način oživotvoruje načelo neposrednosti. Doduše, tijekom glavne rasprave može doći do izmjene vijeća, ali i u toj situaciji postupovnim je odredbama predviđen put uspostavljanja tog načela kroz odredbu čl. 315. st. 3. ZPP, prema kojoj nije ostavljeno diskrecionoj ocjeni suda hoće li ili ne ako se ročište održava pred izmijenjenim vijećem raspravu početi iznova, jer rasprava dikcijom zakona "mora početi iznova", s time da vijeće samo može odlučiti nakon što se stranke, o tome izjasne - da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza (zakonom predviđeno odstupanje od načela neposrednosti).

Stoga po nalaženju ovog suda polazeći od naprijed iznijetog ne postoji apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP ako je član suda sudjelovao na posljednjem ročištu za glavnu raspravu pod uvjetom da je na njemu postupljeno po pravilima o održavanju glavne rasprave pred izmijenjenim vijećem.

U konkretnom slučaju tako nije postupljeno jer bez obzira na novi sastav vijeća nakon ranijeg ukidanja presude suda prvog stupnja rasprava po novom vijeću u toku nastavka postupka nikad nije obnovljena suglasno, čl. 315. st. 3. ZPP, niti je to učinjeno na zadnjem ročištu za glavnu raspravu (iako se i ne vidi da je na zadnjem ročištu za glavnu raspravu ona formalno zaključena), što sve opravdava zaključak o postojanju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP zbog čega je ne ulazeći u ostale navode revizije valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti na ponovno odlučivanje s time da se navedene procesne povrede otklone a potom o osnovanosti tužbenog zahtjeva ponovno odluci.

Temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.