Rev-1548/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1548/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Ivana Mikšića, Ilije Čuljata i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž.M. iz K. …, koga zastupa J.K., odvjetnik iz P., protiv tuženika D.D. iz P. …, koga zastupa V.B.-M., odvjetnica iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli od 12. prosinca 1994. godine broj Gž-1255/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu od 1. kolovoza 1994. godine broj P-128/94-5, na sjednici održanoj dana 25. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana revizija u odnosu na odluku o kamatama kroz vrijeme od 12. siječnja 1993. godine do 2. kolovoza 1994. godine (toč. II. izreke prvostupanjske presude).

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija u odnosu na odluku o troškovima (toč. III. i IV. izreke prvostupanjske presude), te se u odnosu na taj dio ukidaju presuda Županijskog suda u Puli od 12. prosinca 1994. godine broj Gž- 1255/94-2 i presuda Općinskog suda u Pazinu od 1. kolovoza 1994. godine broj P-128/94-5 i predmet vraća na ponovno odlučivanje o parničnom trošku.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 12. prosinca 1994. godine broj Gž-1255/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Pazinu od 1. kolovoza 1994. godine broj P-128/94-5, s kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 8.031,40 kn, što predstavlja protuvrijednost od 2.174 DEM prema srednjem tečaju NBH na dan 1. kolovoza 1994. godine sa kamatama po stopi u visini eskontne stope NBH uvećane za 30%, s time što se obračun kamata vrši mjesečno primjenom konformne metode počev od 2. kolovoza 1994. godine pa do isplate, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu zateznih kamata kroz vrijeme od 12. siječnja 1993. do 2. kolovoza 1994. godine, a tuženome je naloženo da nadoknadi tužitelju parnični trošak u svoti od 1.425,10 kn.

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrješne primjene materijalnog prava i to protiv onog dijela presude, gdje je odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu kamata na dosuđenu svotu kroz vrijeme od 12. siječnja 1993. godine do 2. kolovoza 1994. godine, kao i odluke o troškovima. U reviziji navodi, da je 12. siječnja 1993. godine izvršeno vještačenje i utvrđena vrijednost radova odnosno troškova, pa bi od toga datuma njemu pripadalo pravo na kamate. Što se tiče odluke o troškovima ističe da je punomoćnik tužitelja odvjetnik prisustvovao na šest rasprava, tj. 10. prosinca 1992., 29. prosinca 1992., 3. rujna 1993., 15. rujna 1993., 13. srpnja 1994. i 1. kolovoza 1994. godine. Tužiteljev troškovnik sastavljen je prema tarifi koje pripadaju odvjetniku za radnje koje je on poduzeo, a sud je bez razloga odbio zahtjev za naknadu svih troškova. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, i preinači pobijane presude na način da u cijelosti udovolji tužiteljevom zahtjevu u pogledu kamata i parničnog troška, odnosno da usvoji reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova u pobijanom dijelu odnosno u odnosu na kamate i parnični trošak i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe iz ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, sud smatra da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. u svezi odluke o parničnom trošku. U odnosu na odluku o parničnom trošku nema razloga u odlučnim činjenicama. U obrazloženju sud navodi dane u koje su održane rasprave za koje je tužitelj zatražio troškove zastupanja, kao i dane za koje je priznao troškove zastupanja na raspravama. Međutim, sud ne navodi zašto nije priznao troškove zastupanja na svim raspravama, koje je označio tužitelj u troškovniku, odnosno zašto nije tužitelju priznao troškove zastupanja na raspravama 10. prosinca 1992., 29. prosinca 1992., 3. rujna 1993. i 15. rujna 1993. godine, jer u raspravnim zapisnicima list broj 31,33,39 i 40 je upisano da je na raspravi prisustvovao odvjetnik J.K., odnosno punomoćnik od tužitelja. Prema tome, postoji protuslovlje između onoga što se navodi u razlozima, kako prvostupanjske tako i drugostupanjske presude i sadržaja zapisnika.

Naprotiv nisu ostvareni razlozi za reviziju u odnosu na pobijanu odluku o kamatama, tj. onom dijelu odluke o kamatama gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu kamata kroz u izreci označeno vrijeme. Tu je sud pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, u pitanju su zatezne kamate na naknadu nenovčane materijalne štete, a u takvom slučaju zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude bez obzira na to kada je procijenjena ta šteta. Okolnost da je šteta procijenjena u određeno vrijeme prije zaključenja rasprave ne može biti razlogom da se kamata odredi od dana procjene. Tužitelj je imao mogućnost da traži novu procjenu, jer se šteta utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, kako to proizlazi iz čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91). Ukoliko bi tužitelj postavio takav zahtjev sud bi po njemu postupio. Zbog takvog propusta tužitelja sud ne može odrediti početak tijeka zakonskih zateznih kamata na neki drugi dan, različit od dana presuđenja.

Zbog toga je neosnovan tužbeni zahtjev s kojim tužitelj traži plaćanje zateznih kamata na dosuđenu svotu kroz vrijeme od 12. siječnja 1993. godine do 2. kolovoza 1994. godine.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP prihvatio reviziju i ukinuo presude nižestupanjskih sudova u odluci na parnični trošak, dok je odbio na temelju čl. 393. ZPP reviziju kao neosnovanu u odnosu na odbijajući dio odluke o kamatama.

U Zagrebu, 25. veljače 1999. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)