Legislator Case Law & Legislation
Rev-517/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court judgment for misapplication of Article 178 of Obligations Act.

Case Number Rev-517/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a final judgment regarding a traffic accident compensation claim. The lower courts had ordered the defendant to pay 50% of the plaintiff's insurance payout based on equal fault, without considering that the defendant also suffered damages in the accident. The court ruled that Article 178 of the Obligations Act requires each party to compensate only their own damages proportionally to their fault, not the other party's total loss. Consequently, the judgment was quashed and the case remitted to the first-instance court for a retrial to determine the total damages and apply the correct proportional liability.

Legislator headnote

AI generated

Article 178 paragraph 2 of the Obligations Act; In cases of mutual fault, each party must compensate only their own damages proportionally to their degree of fault, not the other party's total loss.

Keywords

AI generated
mutual fault liability proportional compensation Obligations Act traffic accident damages remittal for retrial insurance recovery misapplication of law

Cited Legislation

AI generated
Article 178 paragraph 2 of the Obligations Act
Article 395 paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 166 paragraph 3 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Br oj: Re v 517/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Zajednica osiguranja T. Lj., Zajednica područja Č., Poslovna jedinica K. koje zastupa M. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika S. D. iz P. S., kojeg zastupa Ž. P., odvjetnik iz K., radi isplate regresa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 3. listopada 1991. broj Gž- 2162/91 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 20. lipnja 1991. broj P-14/91, u sjednici održanoj dana 12. svibnja 1992. godine

r i j e š i o j e:

I Revizija tuženika se prihvaća, te se ukida presuda Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž-2162/91 od 3. listopada 1991. godine i presuda Općinskog suda u Koprivnici broj 14/91 od 20. lipnja 1991. godine u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za iznos od dinara 8.492,70 spp, kao i u dijelu odluke o trošku i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II 0 troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Bjelovaru broj Gž-2162/91 od 3. X 1991. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostepena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-14/91 od 20. VI 1991. godine u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev za iznos od dinara 8.492,70 spp, iz osnova regresa isplaćene naknade štete.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude - u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za iznos od dinara 8.492,70 spp - reviziju je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jeste zahtjev za regres isplaćene naknade štete nastale u prometnoj nezgodi izazvanoj motornim vozilom u pokretu. U reviziji je sporno da li su sudovi pravilno primijenili odredbu iz čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Z00) kada su, nakon što su odlučili da je nezgoda uzrokovana obostranom krivnjom imaoca vozila (osiguranika tužitelja i tuženika) u omjeru 50% : 50%, tužitelju dosudili 50% iznosa naknade štete koju je on isplatio svom osiguraniku za štetu koju je ovaj pretrpio.

Osnovano,po ocjeni ovog revizijskog suda, revident ukazuje da sudovi odredbu iz čl. 178. st. 2. Z00 nisu pravilno primijenili kada su tuženika obvezali da tužitelju naknadi 50% štete koju je pretrpio samo njegov osiguranik.

U stavu 2. čl. 178. Z00, propisano je da u slučaju kada postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.

Tuženik je već u žalbi isticao da je u spornoj prometnoj nezgodi i on pretrpio štetu, pa da, suglasno citiranoj odredbi iz st. 2. čl. 178. Z00, on može odgovarati samo za razmjerni dio (razmjerno stupnju svoje krivnje) ukupne štete koju je osiguranik tužitelja i on pretrpio.

U pretpostavci da je i tuženik u spornoj prometnoj nezgodi uistinu pretrpio štetu, ovi žalbeni prigovori tuženika bili bi osnovani, jer prema izričitoj odredbi iz stava 2. čl. 178. Z00 "svaki imalac odgovara za u k u p n u štetu koju su o n i pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje". To znači da se, u slučaju kada postoji prigovor druge strane (tuženog štetnika, odnosno njegovog osiguratelja) da je u prometnoj nezgodi uzrokovanoj obostranom krivnjom i ta druga strana pretrpjela štetu, mora utvrditi ukupna šteta koju su oni pretrpjeli, odrediti srazmjerni dio za koji svaki odgovara i nakon prebijanja tuženika eventualno obvezati na isplatu ukoliko je razmjerni dio ukupne štete za koji on odgovara veći od razmjernog dijela ukupne štete za koju odgovara tužitelj.

Zbog pogrešne primjene odredbe iz stava 2. čl. 178. Z00, da tuženik odgovara za srazmjerni dio štete koju je tužitelj pretrpio,a ne da svaki od njih odgovara razmjerno za ukupnu štetu koju su oba pretrpjeli, sudovi nisu utvrdili činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti ovog prigovora, tako da je, na temelju odredbe iz čl.395. st. 2.ZPP prvostepenu i drugostepenu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostepeni će sud, polazeći od izložene primjene odredbe iz st. 2. čl. 178. Z00, raspraviti prigovor tuženika, odnosno utvrditi činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tog prigovora i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 12. svibnja 1992. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.