Rev-x-1252/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1252/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. b. d.d. u stečaju, O., koga zastupa punomoćnik Đ. D., protiv ovršenika 1. M. V. iz S., 2. M. V. iz S., 3. V. K. iz S., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. Gžx-28/2011 od 18. travnja 2011. kojim je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-2300/99 od 15. veljače 2010., u sjednici održanoj 3. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke obustavlja se ovrha u ovoj ovršnoj stvari te se ukinute provedene ovršne radnje u odnosu na trećeovršenika V. K., - u toč. II. izreke utvrđuje se da je ovrha u odnosu na prvoovršenika M. V. i drugoovršenika M. V. dovršena.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u toč. II. njegove izreke.

Protiv drugostupanjskog rješenja pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je ovrhovoditelj pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Prvo i drugoovršenici na reviziju nisu odgovorili.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05 – dalje u tekstu: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ovrhovoditelj je u reviziji postavio pitanje „da li se ovrha određena na plaći smatra dovršenom provedbom prijenosa, odnosno dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku, ili zbog specifičnosti ovrhe na plaći, gdje je sama priroda namirenja tražbine ovrhovoditelja takva da u većini slučajeva pretpostavlja sukcesivnu isplatu (odnosno isplaćivanje kroz duže razdoblje – ovisno o visini tražbine koja se namiruje i visini plaće ovršenika), nema potrebe donošenja posebnoga rješenja o dovršetku ovrhe na plaći, koje je deklaratorne naravi i nema posebnog pravnog učinka koji nije niti potreban zbog postojanja drugih dokaza o namirenju tražbine.

Istaknuo je da je pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskom rješenju u protivnosti s pravnim shvaćanjem u iznesenom pravnom pitanju zauzetim u odlukama Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-1703/08-2 od 15. siječnja 2009. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-1336/06-2 od 5. rujna 2006.

Odredbom čl. 68. st. 1. OZ propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. U st. 2. je određeno da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovrhe radnje sud utvrditi rješenjem.

U konkretnom slučaju provodila se ovrha na stalnom novčanom primanju prvo i drugoovršenika – tj. na plaći tih ovršenika, pri čemu je utvrđeno da je poslodavcu prvo i drugoovršenika dostavljeno rješenje o ovrsi, zajedno s obavijesti o pravomoćnosti istog 1. prosinca 1999. (poslodavcu prvoovršenika), odnosno 2. prosinca 1999. (poslodavcu drugoovršenika), te je naložen prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja.

Kada se govori o ovrsi na plaći odnosno drugim stalnim novčanim primanjima, tada se prema odredbi čl. 172. OZ na tu ovrhu primjenjuju odredbe odjeljka 1. do 3. Glave dvanaeste OZ, dakle i odredba čl. 150. st. 1. OZ prema kojoj se ovrha na novčanoj tražbini provodi pljenidbom i prijenosom.

Dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku provedena je zapljena, dok se prijenos, u smislu odredbe čl. 162. st. 1. OZ smatra provedenim dostavom ovršenikovu dužniku rješenja kojim je prijenos određen. U konkretnom slučaju to je učinjeno upravo dostavom zaključka o pravomoćnosti rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku, odnosno dostavom rješenja kojim se nalaže prijenos zaplijenjenih sredstava.

Stoga kod ovrha na stalnim novčanim primanjima, prijenos predstavlja posljednju ovršnu radnju, pa ukoliko ovršenikov dužnik ne bi postupio i ne bi izvršio prijenos, tada bi ovrhovoditelj imao pravo tražiti naplatu dužnih iznosa od ovršenikova dužnika.

Kako u odredbama OZ kod ovrhe na stalnim novčanim primanjima nisu propisana bilo kakva ograničenja glede mogućnosti donošenja rješenja o dovršenju ovrhe, to se ovrha smatra dovršenom provedbom posljednje ovrhe radnje, dakle dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o prijenosu.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je ovrha dovršena u odnosu na prvo i drugoovršenike, radi čega je valjalo reviziju ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 19. OZ.

U Zagrebu 3. srpnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.