Gž-1143/2011-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Gž. 1143/11

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marije Vetma, kao predsjednice vijeća, te Joza Šoletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz S., koga zastupaju punomoćnici P. B. i M.B., odvjetnici u M., protiv tuženika K. d.o.o. V., koga zastupaju punomoćnici I. K., J. K., A. B. i T. R., odvjetnici u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P. 752/10 od 25. svibnja 2011. godine, u sjednici održanoj 27. ožujka 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P. 752/10 od 25. svibnja 2011. godine.

Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je :

„I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o preraspodjeli radnog vremena br. 39/10 od 13.08.2010. nije dopuštena, pa se stoga stavlja van snage.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

'1. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati na ime odrađenih prekovremenih sati za razdoblje od 08.09.2007. – 08.09.2010. godine iznos od 72.000,00 kn, te da na taj iznos plati zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa neisplaćene mjesečne naknade na ime prekovremenih sati, pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak, a sve ovo u roku od 8 dana.'

III. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje predložene privremene mjere.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

Protiv te presude pravovremenu žalbu izjavili su tužitelj i tuženi.

Tužitelj pobija presudu u točkama II. i III. izreke zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) i predlaže da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik pobija presudu u točkama I. i IV. izreke također zbog svih razloga iz članak 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana i traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.765,00 kn.

Žalbe nisu osnovane.

Prvostupanjski je sud utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, provedene je dokaze analizirao i cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovi takve analize ukupnih raspravnih rezultata valjano utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

Za svoje bitne prosudbe i samu odluku prvostupanjski je sud dao jasne i logične razloge koje i ovaj sud u cijelosti prihvaća kao potpuno točne i pravilne.

Cijeneći žalbene navode koje su od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP-a) ipak se navodi.

Kad je u pitanju isplata na ime prekovremenih sati tužitelj daje svoju ocjenu provedenih dokaza (čime u biti pobija slobodno sudačko uvjerenje) na temelju koje bi i ovaj dio tužbenog zahtjeva bio osnovan.

Međutim, već je rečeno da je sud dokaze cijenio u skladu s odredbama ZPP-a da navodima žalbe nije dovedena u sumnju prvostupanjska odluka.

Kad je u pitanju preraspodjela radnog vremena tuženik pokušava u žalbi, a što je činio i tijekom postupka, dokazati da se radi o organizaciji rada o čemu poslodavac autonomno odlučuje.

Međutim, preraspodjelom radnog vremena koja je preraspodjela u suverenoj nadležnosti poslodavca, tuženik je „usputno“ bar za svaki drugi mjesec promijenio tužitelju opis poslova i radnih zadataka za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu, a to su poslovi strojara na pumpi.

Pretvorivši u preraspodjeli naziv strojar na pumpi u pumpaš, nazvavši tako pored dva strojara na pumpi i dva radnika koji prema ugovoru o radu obavljaju neke druge poslove i odlučivši da se mijenjaju svaki drugi mjesec, tuženik je u biti odredio da tužitelj svaki drugi mjesec obavlja poslove ta druga dva radnika zašto nije sklopio ugovor o radu.

Ne može se prihvatiti ni teza tuženika da to pokriva odredba prema kojoj je radnik dužan obavljati i druge poslove koje mu je povjerio neposredni rukovoditelj.

Ti drugi poslovi mogu biti oni koji nisu izričito navedeni u opisu poslova, ali su funkcionalno u vezi s opisom poslova, a ne bilo koji drugi poslovi za koje radnik možda i nije kvalificiran i koje radnik ne želi da radi.

Neosnovano tuženik pobija i odluku o troškovima smatrajući da je tužitelj uspio u neznatnom dijelu.

Ne radi se o neznatnom dijelu, te su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a prema kojem treba odrediti da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za određivanje privremene mjere jer je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 298. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 , 121/05 i 67/08) za donošenje takve mjere.

Odbijen je i tuženikov zahtjev da se tužitelju naloži da mu plati parnični trošak za odgovor na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 16. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 368. ZPP-a.

U Dubrovniku, 27. ožujka 2013. godine

Predsjednica vijeća :

Marija Vetma, v.r.