Legislator Case Law & Legislation
Rev-4984/2019-2 AI generated

Rev-4984/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-4984/2019-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz K., zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.d. u stečaju iz K., zastupanog po stečajnom upravitelju Z. M. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž R- 20/18-4 od 26. kolovoza 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. broj P- 623/11-25 od 29. svibnja 2013., u sjednici održanoj 10. prosinca 2019.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-4984/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: pa do isplate po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.godine, a od 01.01.2008.godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4984/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz K., zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.d. u stečaju iz K., zastupanog po stečajnom upravitelju Z. M. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž R- 20/18-4 od 26. kolovoza 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. broj P- 623/11-25 od 29. svibnja 2013., u sjednici održanoj 10. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž R-20/18-4 od 26. kolovoza 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I

Tuženik D. d.d. u stečaju je dužan tužiteljici M. G. na me naknade štete kao isplate neisplaćenih plaća isplatiti iznos od 50.391,40 kn i to:

- 818,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2006.godine

- 911,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2006.godine

- 2.140,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2006.godine

- 2.268,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2006.godine

- 2.268,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2006.godine

- 2.140,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2007.godine

- 2.296,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2007.godine

- 2.385,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2007.odine

- 2.385,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2007.godine

- 2.385,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2007.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2008.godine

- 2.385,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2008.godine

- 2.298,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2008.godine

- 2.441,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2008.godine

- 2.441,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2008.godine

- 2.441,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2008.godine

pa do isplate po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.godine, a od 01.01.2008.godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

IV

Tuženik je dužan tužiteljici na ime naknade štete kao isplate regresa isplatiti iznos od 7.214,65 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od :

- na iznos od 2.169,65 kn počevši od 01.07.2006.godine

- na iznos od 2.298,00 kn počevši od 01.07.2007.godine

- na iznos od 2.747,00 kn počevši od 01.07.2008.godine

pa do isplate po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.godine, a od 01.01.2008.godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena i dužan je naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu d 16.025,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja I stupanjske presude pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 10.937,50 kn (st. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. Da li u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96 i 94/96) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava?,

2. Da li se u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a (NN 35/05) kod objektivne odgovornosti za štetu, uzročnost predmnijeva?,

3. Da li kod objektivne odgovornosti za štetu teret dokaza leži na poslodavcu?.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u utuženim i prije navedenim iznosima, a koju štetu trpi zbog nesposobnosti za rad (bolovanja). Tužiteljica tvrdi da je njezina nesposobnost za rad prouzročena nečišćenjem pogona tuženika radi čega se kod tužiteljice razvila alergijska astma te nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu.

Prvostupanjski sud prihvaća predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da je tuženik odgovoran za predmetnu štetu koju trpi tužiteljica.

Drugostupanjski sud pak preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući da tužiteljica nije dokazala da bi predmetna šteta bila prouzročena skrivljenim ponašanjem tuženika te jer nije dokazala adekvatnu uzročnu vezu između procesa rada kod tuženika (višemjesečnog nečišćenja pogona) i oboljenja tužiteljice.

Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju na tužiteljici bio teret dokaza postojanja adekvatne uzročne veze između njezine bolesti (nesposobnosti za rad) i propusta tuženika da poduzme potrebne mjere zaštite na radu (da uredno čisti pogon).

Naime, prema čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96 i 114/03 – dalje: ZZR), a koji Zakon drugostupanjski sud u potpunosti ispušta iz vida bilo je propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

Odredbom pak čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05

– dalje: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Dakle, ukoliko bi predmetna šteta tužiteljice bila prouzročena uvjetima rada kod tuženika, onda bi tuženik odgovarao za tu štetu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Stoga, u konkretnom slučaju na tužiteljici je bio tek teret dokaza samo na okolnost da je njezino oboljenje u vezi s nečišćenjem pogona tuženika, dok je na tuženiku bio teret dokaza na okolnost da predmetna šteta tužiteljice ne potječe (nije prouzročena) uvjetima rada kod tuženika (predmnijeva uzročnosti iz čl. 1063. ZOO).

Konačno, za slučaj da tuženik ne bi uspio otkloniti predmnijevu uzročnosti, on bi se mogao osloboditi odgovornosti za predmetnu štetu ukoliko bi dokazao postojanje razloga iz čl. 1067. st. 1. i st. 2. ZOO (viša sila, štetna radnja tužiteljice ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti).

U tom pravcu ovaj revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje i to u presudi broj Revr-842/11-2 od 6. srpnja 2011., a na koju se presudu poziva tužiteljica kao na razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (kao i u nekim drugim odlukama).

Stoga, kako je pobijana drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, to su u reviziji tužiteljice naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što predmetnu reviziju tužiteljice čini dopuštenom (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP).

Ovaj revizijski sud ostaje kod zauzetog pravnog shvaćanja iz prije navedene presude, te dakle ocjenjuje da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo, a što predmetnu reviziju tužiteljice čini osnovanom.

Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.