I Kž-797/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 797/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu proti opt. G. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika u Sisku, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 27. travnja 2006. godine, broj: K-39/01, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. G. F., po čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen je optužbe da bi počinio kaznena djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1) i 2) izreke pobijane presude, a po čl. 354. toč. 1. ZKP, oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ, činjenično i pravno opisanog u toč. 3) izreke pobijane presude.

Po čl. 123. st. 1. ZKP, opt. G. F. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Istom presudom protiv opt. Z. P., po čl. 353. toč. 3. ZKP, odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 2) izreke tog dijela presude i kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 3) tog dijela presude.

I Kž 797/06-3

Po čl. 123. st. 1. ZKP, opt. Z. P. u cijelosti je oslobođen obveza plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude, u odnosu na opt. G. F., žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se oslobađajući dio pobijane presude ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

U pogledu toč. 1) izreke pobijane presude, državni odvjetnik smatra da iz iskaza svjedoka G. P. i B. G., te posebno nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka B. E. proizlazi suprotan zaključak od onog kojeg pobijanoj presudi iznosi prvostupanjski sud, a taj je da postoji dvojbe tko je primio novac prilikom prodaje automobila, a tu dvojbu je prvostupanjski sud razriješio primjenom načela „in dubio pro reo“ i opt. G. F. oslobodio od optužbe.

Kako državni odvjetnik samo ukazuje na izvor saznanja o činjenicama, a iste ne obrazlaže niti ocjenjuje, Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda navedene na str. 8. pobijane presude, prema kojim razlozima nije na nedvojbeni način utvrđeno da bi opt. G. F. prodao automobil marke „Asia“, te novac dobiven od prodaje zadržao za sebe, a na štetu „M. v.“ d.d. – jer takav zaključak nije u nesuglasju sa izvedenim dokazima, tj. iskazima svjedoka G. P. i B. G., a posebno nije u nesuglasju sa nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka (koji je samo utvrdio da Ugovor o prebijanju dugovanja od 4. ožujka 1996. godine nije evidentiran u poslovnim knjigama „M. v.“ d.d.), ali time nije doveden u pitanje iskaz svjedoka G. P., da je automobil kupio od B. G., kojem je i predao iznos od 7.000,00 DEM.

Isto tako, u pogledu toč. 2) izreke pobijane presude, državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o sporu između trgovačkih društava „M. v.“ d.d. i poduzeća „B. P.“ – jer se ne radi o nikakvom sporu, već se radi o tome da je opt. G. F. kao odgovorna osoba (direktor „M. v.“ d.d.) prekoračio svoje ovlasti jer je naredio da se vino proda poduzeću „B. P.“ daleko ispod cijene, i na taj način oštetio „M. v.“ d.d. za iznos od 122.200,00 kn.

Takav opis kaznenog djela ne sadrži konstitutivni elemenat kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ-a – jer se opt. G. F. tereti da je prouzročio štetu drugoj pravnoj osobi, a ne da je postupao u cilju da fizičkoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist, zbog čega je prvostupanjski sud s pravom po čl. 354. toč. 1. ZKP, istog oslobodio od optužbe.

I Kž 797/06-3

Isto tako, Vrhovni sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda o pravnoj zapreci da se postupanje opt. G. F. označi kao kazneno djelo iz čl. 292. KZ-a, a iz razloga navedenih na str.

9. odlomak 4. pobijane presude, na koje razloge se upućuje državni odvjetnik. U pogledu toč. 3) izreke pobijane presude, državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da opt. G. F. nije postupao s pažnjom dobrog gospodara, no pritom državni odvjetnik ne vodi računa da takav oblik postupanja još ne znači da je opt. G. F. zlouporabio oblast u gospodarskom poslovanju, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud (str. 9. pobijane presude), te razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na iste upućuje državnog odvjetnika.

Kako razlozi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.