Rev-2212/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2212/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Auguste Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja L. M. pok. A. iz P., koga zastupa M. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženih J. i S. T. iz Z., koje zastupa S. D., odvjetnik iz Z., radi otklona, odstupa i predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 20. veljače 1991. br. Gž 438/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zadru od 19. veljače 1990. br. P 626/84, u sjednici održanoj dana. 18. veljače 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih - protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenom odlukom potvrdjena je prvostepena presuda kojom su tuženi obvezani da sa odredjenog dijela nekretnine tužitelja pod oznakom 8020/2 odstrane balkon sa dva stupa nosača, dvije barake (kokošinjac i svinjac), ogradu od betona, žice i željeznih nosača, a zatim da taj dio zemljišta predaju u posjed tužitelju uz naknadu parničnog troška u iznosu od 1.047,00 hrd, dok je protu-zahtjev tuženih na utvrdjenje jačeg prava na toj istoj nekretnini odbijen.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju su izjavili tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva i prihvaćanjem njihovog protuzahtjeva.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija tuženih kao neosnovana odbije. 0 podnesenoj reviziji nadležni javni tužitelj nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženi nalaze da je pogrešno utvrdjenje i ocjena sudova da je tužitelj na spornom dijelu zemljišta stekao pravo vlasništva po osnovi agrarne nadjelbe (P 785/88), budući da se radi o dijelu zemljišta koje nije bilo obradjivano, a koje su tuženi, nakon što su taj dio zemljišta kupili od P. B. i bez provjere u zemljišne knjige uredili nanošenjem zemlje, sadnjom stabala, podizanjem ograda ... i na taj način parcelu priveli odredjenoj svrhi, o čemu moraju postojati tragovi i u postojećim mapama, zbog čega izjavljenu reviziju nalaže opravdanom.

U postupku je utvrdjeno da je tužitelj ovlaštenik prava korištenja cijele parcele pod oznakom 8020/2, da je prema katastarskim podacima i u posjedu te nekretnine, da tuženi ni po kojem osnovu, bilo odlukom državnog organa, bilo gradjenjem, dosjelošću ..., na toj nekretnini nemaju nikakovih jačih prava, odnosno stečenog prava korištenja uključujući i njihovog pravnog prednika P. B. Nadalje, utvrdjenje je sudova da su tuženi nakon dovršenja gradnje vlastite kuće (1984. godine) na susjednoj nekretnini pod oznakom 8018 postepeno zauzimali dio zemljišta tužitelja izgradnjom spomenutih objekata koji ne predstavljaju gradjevinske objekte u smislu Zakona o izgradnji objekata, a izvršenju tih radova pristupili su unatoč upozorenju i zabrani od strane tužitelja. Posadjena stabla, kako to sudovi utvrdjuju, rezultat su aktivnosti tuženih od vremena izgradnje vlastite kuće, dakle od 1984. godine pa dalje. Na osnovi takovih, za ovaj spor i odlučnih činjeničnih utvrdjenja pravilna je ocjena sudova da je tužitelj u ovoj parnici dokazao svoje pravo korištenja na cijeloj parceli pod oznakom 8020/2 i da na strani tuženih nema dokazane valjano pravne osnove koja bi opravdala njihov protuzahtjev, što je i po mišljenju ovog suda opravdalo prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Na ponovljene revizijske navode treba utoliko odgovoriti da već spomenuto utvrdjenje i ocjena sudova nije dovedena u sumnju tvrdnjom tuženih da su sporni dio zemljišta u liniji ABCD skice mjerničkog vještaka uredili nanošenjem zemlje, postavljanjem ograde, uredjenjem vrta i sl. jer su te radove i slične aktivnosti na spornom dijelu zemljišta, kako to sudovi utvrdjuju poduzeli tek nakon izgradnje-vlastite kuće na tudjem zemljištu, a to nisu takove činjenice, koje bi kraj već spomenutih utvrdjenja mogle opravdati njihov protuzahtjev.

Kako nema povreda procesnog ni materijalnog prava to je reviziju tuženih - protutužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 18. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.