Rev-171/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-171/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. i Lj. B. iz Đ., koje zastupa I. T., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika GP R. iz Đ., radi isplate 7.804,33 kn, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. lipnja 1998. godine, broj: Gž-1100/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 19. veljače 1998. godine, broj: P-507/97, u sjednici održanoj dana 27. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 7.804,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. prosinca 1992. godine do isplate, te im naknadi parnični trošak u iznosu od 6.090,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj revizijski sud prihvati reviziju na način da preinači pobijanu presudu i odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova parničnog troška.

U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je neosnovana.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužitelji dana 15. lipnja 1992. godine s tuženikom zaključili ugovor o prodaji poslovnog prostora od 20,39 m², te da su dana 20. lipnja 1992. godine unaprijed uplatili kupovnu cijenu, a tuženik se obvezao tužiteljima predati poslovni prostor 31. srpnja 1992. godine.

Tuženik je svoju obvezu izvršio 29. prosinca 1992. godine.

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Na konkretni slučaj pravilno je primijenjen čl. 32. st. 2. toč. 6. Zakona o trgovini (“Narodne novine”, br. 53/91, 77/92), jer se u smislu citiranog propisa špekulacijom smatra izričito ili prešutno uvjetovanje prodaje robe uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava i nepriznavanje odnosno neobračunavanje kupcu kamata, što ih je utvrdila banka prodavatelja.

Uostalom takvo stajalište je ovaj sud već izrazio u svojoj odluci od 12. lipnja 1997. godine, broj: Rev-300/97.

U tom slučaju, a jer se radi o djelu špekulacije temeljem čl. 32. st. 2. toč. 6. Zakona o trgovini kupcu pripadaju na unaprijed plaćeni iznos cijene robe kamata kao na oročene štedne uloge razmjerno vremenu koje je proteklo od trenutka uplate do trenutka isporuke robe.

Financijsko-računovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da ta kamata iznosi u razdoblju od 20. lipnja 1992. do 29. prosinca 1992. godine 9.446,38 kn, a budući da je tužiteljima pravomoćno dosuđeno 1.642,05 kn, to su nižestupanjski sudovi s osnovom tužiteljima dosudili razliku od 7.804,33 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Kako ostala razlaganja tuženika u reviziji nisu od pravnog značenja za razrješenje ovog spora, to je valjalo, a jer se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. ožujka 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.