Rev-x-1109/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1109/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. M. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika S. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik iz Z., radi uklanjanja ograde i trpljenja služnosti, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja S. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik iz Z., protiv protutuženika I. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. M. B., odvjetnica iz Z., radi ukidanja prava služnosti, uz sudjelovanje u postupku H. O. d.o.o. iz Z., kao umješača na strani tužitelja (protutuženika), odlučujući o reviziji tuženika ujedno i protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-659/14-2 od 4. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4640/06-77 od 30. rujna 2013., u sjednici održanoj 27. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika ujedno i protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika ujedno i protutužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

A/- prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku „srušiti betonsko-željeznu ogradu koja je postavljena točkama C-D-E-F-H prema nalazu i mišljenju vještaka A. Š. od 10. siječnja 2005., priznati i trpjeti pravo služnosti tužitelja na način da mu omogući nesmetani prolaz i provoz do njegove nekretnine oznake k.č.br. 2764/1, veličine 148 čhv, u naravi kuća broj …, … i dvorište upisano u z.k.ul. 6671 k.o. M., odnosno po novoj izmjeri k.č. 13614 k.o. M.“,

B/- odbijen protutužbeni zahtjev:

- da se ukine pravo služnosti pješačkog prolaza vlasnika, odnosno posjednika zemljišta č.k.br. 2769, z.k.ul. 909a, č.k.br. 2765, z.k.ul. 2942 i č.k.br. 2964, z.k.ul. 3, sve k.o. M.“,

- da se naloži protutuženiku „kao sadašnjem vlasniku i posjedniku istih“ zabrana prolaza i provoza preko dvorišta protutužitelja oznake k.č.br. 2770, z.k.ul. 886 k.o. M. pješice, vozilom ili na bilo koji drugi način,

- da se naloži tužitelju ujedno i protutuženiku da tuženiku ujedno i protutužitelju naknadi troškove parničnog postupka,

C/- naloženo tuženiku ujedno i protutužitelju da tužitelju ujedno i protutuženiku naknadi troškove parničnog postupka od 4.786,16 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženik ujedno i protutužitelj je podnio reviziju „temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku“ budući da je pravnog shvaćanja da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju određenog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti obje nižestupanjske presude tako da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj ujedno i protutuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se primjenjuje na ovaj spor na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13).

Predmet spora je zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika „srušiti betonsko-željeznu ogradu“ opisanu u tome zahtjevu, kumuliran s zahtjevom da se tuženik obveže „priznati i trpjeti“ prijeporno pravo služnosti tužitelja na način da mu omogući nesmetani prolaz i provoz do njegove nekretnine oznake k.č.br. 2764/1, te protutužbeni zahtjev da se „ukine“ prijeporno pravo služnosti, kumuliran s protutužbenim zahtjevom da se protutuženiku naloži „zabrana prolaza i provoza preko dvorišta protutužitelja“ … „pješice, vozilom ili na bilo koji drugi način“.

Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim i prihvatili uz odlučno i osnovno shvaćanje da tužitelju kao neospornom vlasniku povlasnog dobra pripada zaštita prava služnosti koju je tražio - obzirom da je tuženik gradnjom ograde suzio poslužni put i onemogućio tužitelja u vršenju toga prava služnosti, dok su protutužbeni zahtjev odbili uz shvaćanje da protutužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati ukidanje služnosti jer nije vlasnik nekretnine kojom prolazi poslužni put - s time da nije dokazao niti da postoji drugi prikladniji ili jednako prikladan prolaz tužitelja do povlasne nekretnine.

Pritom, drugostupanjski sud donoseći svoju odluku nije „uzeo u obzir“ činjenični navod tuženika (protutužitelja) iz žalbe da je „služni put najuži na dijelu na kojem nema uzurpacije“ pa da gradnjom ograde nije sprečavana ili uznemiravana prijeporna služnost - a sve budući da se (kako to drugostupanjski sud obrazlaže) radi o navodu koji je prvi puta istaknut u žalbenom stupnju postupka (u kojemu se stupnju ne mogu isticati nove činjenice).

Revident je u reviziji postavio pitanje:

- „Da li je u žalbi tuženika-protutužitelja interpretacija vještačkog nalaza koji prileži spisu, na kojemu prvostupanjski sud temelji svoju presudu, a koju potvrđuje drugostupanjski sud, da je naime služni put najuži na dijelu na kojemu nema uzurpacije, radi čega gradnjom ograde nije sprečavana ili uznemiravana služnost puta, isticanje novih činjenica u žalbi“,

i pritom je istakao da je to „materijalnopravno i procesnopravno pitanje“ važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema prethodno navedenom, odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s (ovdje odlučno) izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda (iz donesenih i u reviziji konkretiziranih sudskih odluka), a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“).

Međutim, u konkretnom slučaju samo time što je konstatirao da reviziju podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog navedenog pitanja, revident nije postupio prema navedenim odredbama.

Naime, po tuženiku ujedno i protutužitelju podnesena revizija sadrži pitanje kojemu se u dijelu čak i može dati značaj pravnog pitanja - ali ne sadrži i navedene razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: prije svega razloge iz kojih bi određeno proizlazilo da je to pitanje važno ne samo za odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - toliko da bi trebalo ujednačavati sudsku praksu te otklanjati neizvjesnost u primjeni prava i (time) ostvarivati svrhu izvanredne revizije iz odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, a potom niti razloge iz kojih bi bilo za ocijeniti da je to pitanje postavljeno u svezi s shvaćanjima koja bi bila u suprotnosti s shvaćanjima na kojima je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu (ili razloge: u čemu su to shvaćanja u svezi s kojima je pitanje postavljeno u proturječju s shvaćanjima iz osporene presude), a sve pogotovo polazeći od toga da je drugostupanjski sud osporenu presudu donio samo primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje - a ne uz zauzimanje nekih pravnih shvaćanja koja bi bila u suprotnosti s već prihvaćenom pravnom praksom.

Revizijski sud pritom ukazuje:

- da osporenu presudu može preispitivati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga revident obrazlaže, pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može u svezi tog pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene presude pravilno u odnosu na drugu već postojeću sudsku praksu),

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno u već istaknutom smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, reviziju tuženika ujedno i protutužitelja valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP- a).

Zagreb, 27. siječnja 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.