Rev-2678/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2678/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelj B.L. iz P. - Č., koga zastupa punomoćnik M.L., odvjetnik u R., protiv tuženika I.P. iz G.J. bb, koga zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik u R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 5. svibnja 1993.g., br. Gž 289/93-2 kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Rijeci od 22. listopada 1992.g., br. P 3482/85, u sjednici održanoj 19. listopada 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i potvrdio međupresudu prvostupanjskog suda, kojom je tuženik obvezan da tužitelju naknadi štetu "iz štetnog događaja od 2. siječnja 1985. godine" (o visini tužbenog zahtjeva će se odlučiti kasnijom presudom).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ili preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja i ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Štetni događaj od 2. siječnja 1985.g. predstavlja nalet automobila tužitelja na jednog od konja koji su bili bez nadzora i čuvara u predjelu G.J. (kod R. ) pa je tom prilikom oštećen automobil tužitelja, koji od tuženika - kao vlasnika konja - traži naknadu štete.

Sudovi su odlučili - za sada samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresudom - čl. 330. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP).

Sporno je, da li je konj na koga je naletio tužitelj u automobilu vlasništvo tuženika ili neke druge osobe.

Sudovi su donijeli međupresudu uz obrazloženje kako je utvrđeno, da je konj na koga je naletio tužitelj - vlasništvo tuženika.

Za svoja utvrđenja da je tome tako, sudovi su u obrazloženju naveli - na temelju čega, kojih dokaza, nalaze da je konj uzročnik štete vlasništvo tuženika.

Tuženik u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, pa navodeći iskaze svjedoka i stranaka koje su saslušane, smatra da izreka proturječi razlozima presude i da odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava (izvještaj stanice milicije) zapisnika o iskazima koje su dali svjedoci i stranke.

Na širem području kraja u kojem se zbio kritični događaj, bilo je više stada konja, različitih vlasnika. I tužitelj je bio vlasnikom grupe konja koji su u tom području (slobodni i bez nadzora čuvara) pasli i kretali se i kritične zgode (noću).

Revident tvrdi da su njegovi konji bili mnogo dalje od mjesta gdje je došlo do oštećenja automobila i da je tužitelj nasumce izabrao njega kao štetnika.

Suprotno tvrdnji revidenta, ovaj revizijski sud nalazi da u odlukama sudova nižega stupnja (nisu ostvareni istaknuti razlozi revizije o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Oba su suda navela niz okolnosti, iskaze saslušanih svjedoka, sadržaj pismena (spis suca za prekršaje i izvještaj policije) indicija i kontradiktornosti u iskazu svjedoka - supruge tuženika) iz kojih proizlazi kako je utvrđeno da je konj koji je uzrokovao štetu vlasništvo tuženika, zbog čega tuženik, kao vlasnik tog konja (kao opasne stvari - što prihvaća i ovaj sud, jer konj slobodan i bez nadzora u blizini prometne ceste jeste opasna stvar) - odgovara za štetu - (čl. 173. i 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

Kako dakle nije ostvaren navedeni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i materijalno pravo je pravilno primjenjeno, trebalo je reviziju odbiti kao neosnovanu te presuditi kao u izreci po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.