Rev-1983/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1983/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. F. iz U., zastupan po punomoćniku Z. M. i I. Z. B., odvjetnicima iz L., protiv tuženih I. b. P. d.d. P. i O. S. iz P., radi utvrđenja postojanja štednje tužitelja na deviznom računu tužene Istarske banke i isplate, rješavajući reviziju tužene Istarske banke protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 16. siječnja 1992. broj Gž- 1441/91, u sjednici održanoj dana 7. veljače 1995.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužene I. b. d.d. P., te se u odnosu na nju preinačuju presuda Županijskog suda u Puli od 16. siječnja 1992. broj Gž-1441/91 i presuda Općinskog suda u Puli od 26. rujna 1991. broj P-1625/91 i u odnosu na tog tuženika tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je iznos od 90.000 CHF koji se nalazi na deviznom računu tuženog O. S. kod tužene I. b. d.d. P. vlasništvo tužitelja, pa se tuženicima nalaže da su to dužni priznati i da je tuženica I. b. d.d. P. taj iznos, ili u drugoj odgovarajućoj valuti, dužna doznačiti tužitelju na njegov račun kod banke u Nj..

Tuženicima je naloženo da su tužitelju dužni naknaditi parnične troškove u iznosu od 60.000 ondašnjih dinara.

Protiv te presude tužena I. b. d.d. P. izjavila je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se preinačenjem nižestupanjskih presuda u odnosu na nju tužbeni zahtjev odbije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sudovi nižeg stupnja usvojili su tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženu I. b. jer utvrđuju, da su novčana sredstava u iznosu od 90.000 CHF vlasništvo tužitelja pa na osnovu toga tuženu I. b. obvezuju da ta sredstva s računa tuženog S. O. doznači na račun tužitelja kod njemačke banke.

Usvajajući tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu I. b. sudovi nižeg stupnja su pogrešno primijenili materijalno pravo.

To zbog toga jer sudovi nižeg stupnja u odnosu na oba tužena spor pogrešno raspravljaju pozivajući se na pravo vlasništva tužitelja na sredstvima koja su predmet spora.

Prvotužena nije u nikakvom pravnom odnosu s tužiteljem u odnosu na sporna sredstva.

Sam tužitelj disponirao je spornim sredstvima na način da je dana 21. kolovoza 1989. dao nalog prvotuženoj, da sa njegovog deviznog računa sva njegova devizna sredstva "bilo kao glavnicu ili kamate prenese na ime njegove sestre M. O." (list 46). Taj nalog tužitelja prvotužena je izvršila i time je obvezno-pravni odnos iz ugovora o štednji tužitelja i prvotužene u odnosu na ta sredstva izvršen.

Prvotužena s tužiteljem nakon toga više nije u odnosu na ta sredstva ni u kakvom pravnom odnosu kako je to već rečeno.

Za prvotuženu devizna sredstva na deviznom računu drugotuženog su devizna sredstva i u odnosu na koja devizna sredstva na računu drugotuženog prvotužena mora poštivati zakonske propise koji su regulirali raspolaganje deviznim sredstvima.

Revizija je zbog izloženog temeljem odredbe st. 1. čl. 395. ZPP prihvaćena, presude sudova nižeg stupnja u odnosu na revidenta preinačene i tužbeni zahtjev u odnosu na revidenta odbijen.

U Zagrebu, 7. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.