Rev-2455/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2455/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.S. iz S., . ., koju zastupa punomoćnik P.Š., odvjetnik iz S., protiv tuženika Poduzeća P. iz S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika poduzeća D. iz S. i M.E. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A.M., odvjetnik iz S., radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 22. svibnja 1992. br. Gž 1637/92 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 9. siječnja 1992. br. P 2137/91, u sjednici održanoj dana 28. listopada 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja djelomično je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice i slijedom toga poništena odluka tuženikove Komisije za stambena pitanja i odluka Radničkog savjeta tuženika kojom je odbijen prigovor tužiteljice - o dodjeli na korištenje stana tužiteljici opisanog u tužbi koji se nalazi u S. stambeno naselje P. vode objekat A-1-01-ulaz 3 kat II tip F1 i o dodjeli stana radniku tuženika umješaču M.E. koji se nalazi u S., . u objektu 1290 stan 2, ulaz 2 (toč. I. izreke); istom odlukom odbačena je tužba u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva, da se tuženu radnu organizaciju obveže, da joj dade na korištenje stan u S., S., objekat 1290 stan 2 ulaz 2 koji je pobijanim odlukama tuženika dodijeljen M.E. ( toč. II.); odbačena je tužba u odnosu na istaknuti (protu) tužbeni zahtjev M.E. umješača na strani tuženika radi utvrđenja, da tužiteljica u odnosu na umješača M.E. u postupku rješavanja stambenih problema kod tuženika nije ostvarila pravo prioriteta i nema pravo na dodjelu stana koji je dat na korištenje umješaču M.E. (toč. III. izreke); tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 9.800 HRD (toč. IV.izreke).

Odlukom suda drugog stupnja žalbe tuženika i umješača na njegovoj strani uvažene su u pogledu toč. I. prvostupanjske presude u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu presuda suda prvog stupnja preinačena tako, da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja odluke tuženika o dodjeli stana tužiteljici i umješaču M.E., dok je žalba tužiteljice (kojom pobija prvostupanjsku odluku glede odbačaja tužbe u pogledu zahtjeva za dodjelu stana) - odbačena kao nepravovremena; žalba umješača M.E. odbijena je kao neosnovana i povodom njegove žalbe presuda suda prvog stupnja u toč. III. preinačena onamo da je (protu)tužba spomenutog umješača odbačena; preinačena je i odluka u pogledu troškova, tako da je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.400 HRD.

Protiv navedene pravomoćne odluke suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže, da se pobijana presuda suda drugog stupnja preinači u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev revidentice upravljen na poništenje odluke tuženika o dodjeli na korištenje opisanih stanova tužiteljici i umješaču M.E. i tužbenom zahtjevu u tom pravcu udovolji.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet ispitivanja i odlučivanja u ovom revizijskom stupnju postupka jesu odluke nižih sudova u onom dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice upravljenom na poništenje odluke tuženika o dodjeli stanova na korištenje tužiteljici i umješaču M.E., te tužiteljica smatra, da su te odluke tuženika nezakonite i nepravilno donesene, jer da je njoj koja je na listi reda prvenstva tuženika za dodjelu stanova na korištenje bila ispred umješača M.E. (ona je na toj listi na 10. mjestu a spomenuti umješač na 11. mjestu) trebalo dati na korištenje stan koji je dodijeljen spomenutom umješaču s obzirom da je u vrijeme donošenja odluke o dodjeli stan koji je dodijeljen umješaču bio u završnoj fazi izgradnje, dočim gradnja stana koji je njoj dat na korištenje nije bila ni započeta u to vrijeme, a gradnja tog stana još uvijek nije počela niti stvarno ima izgleda da će stan u budućnosti biti izgrađen i predan tuženiku.

Sud prvog stupnja udovoljio je opisanom tužbenom zahtjevu i ukinuo osporene odluke tuženika o dodjeli spomenutih stanova revidentici i umješaču nalazeći, da su te odluke nezakonite s obzirom na tvrdnje tužiteljice za koju je utvrđeno da je na listi reda prvenstva bila ispred umješača, jer sud prvog stupnja smatra, da je tu okolnost trebao tuženik uzeti u obzir kod dodjele navedenih stanova polazeći pri tome od toga da onom radniku koji prema mjestu na listi reda prvenstva ima prednost treba dati na korištenje stan čija je gradnja započeta u odnosu na stan čija gradnja još nije započela, a tuženik nije postupio kod donošenja pobijane odluke u skladu sa izraženim stajalištem suda prvog stupnja pa stoga taj sud smatra da takva odluka nije zakonita.

Sud drugog stupnja polazeći od utvrđenih činjenica u postupku o tome, da u vrijeme donošenja odluke o raspodjeli stanova (28. prosinca 1989.) nije bio izgrađen ni stan u S. (dat tužiteljici) ni stan u S. (dat umješaču), ali da je tuženik u to vrijeme imao zaključene ugovore (sa Stambenom zadrugom u pogledu stana datog tužiteljici, a sa samoupravnom interesnom zajednicom u pogledu stana datog umješaču) glede pribave prava raspolaganja tim stanovima i izvršio dužnu uplatu potrebnih novčanih sredstava te da je u to vrijeme bilo izvjesno, da će oba stana biti izgrađena, a da svaki od spomenutih stanova po opremljenosti i veličini odgovara potrebama porodičnog domaćinstva onog radnika kojem je dodijeljen - nalazi da u takvim okolnostima pravo prioriteta radnika ne uključuje pravo izbora stana prema vremenu izgradnje i lokaciji i da prema tome pobijanim odlukama nije povrijeđeno prioritetno pravo tužiteljice u pogledu dodjele stana u odnosu na drugog radnika, pa je stoga prihvaćajući žalbe tuženika i umješača preinačio prvostupanjsku odluku i odbio istaknuti tužbeni zahtjev radi poništenja osporene odluke o davanju stanova.

Po shvaćanju ovog revizijskog suda raspodjela stanova na temelju provedenog natječaja i utvrđenja liste reda prvenstva može se vršiti od strane davaoca onda kada postoje utvrđena sredstva za kupnju (pribavu) stanova i kada se potpišu ugovori o pribavi stanova, a nije potrebno čekati momenat kada se stanovi stavljaju na raspolaganje davaocu stanova. Takav stav ovog suda nije u protivnosti sa odgovarajućim odredbama Zakona o stambenim odnosima (dalje ZSO "Narodne novine", br. 51/85) kao ni odredbama tuženikovog Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika.

Imajući u vidu takav pravni pristup, a polazeći od utvrđenja nižih sudova, da su u vrijeme donošenja pobijane odluke o dodjeli stanova bili zaključeni ugovori o pribavi oba sporna stana između tuženika i ovlaštenih organizacija, koji su stanovi dati na korištenje tužiteljici i umješaču te da su već bila uplaćena potrebna novčana sredstva za oba stana pa da je tuženik mogao raspolagati sa tim stanovima kod donošenja odluke o dodjeli, da dodijeljeni stan (u Solinu) odgovara po opremljenosti i veličini potrebama porodičnog domaćinstva revidentice (čl. 86. ZSO) - proizlazi da je pobijanom drugostupanjskom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je zaključeno da osporenim odlukama tuženika nije povrijeđeno pravo revidentice u pogledu dodjele stana. To stoga - kako je ispravno našao drugostupanjski sud - jer ona ne može odluku o dodjeli osporavati isticanjem prigovora u pogledu lokacije stana (s obzirom da nije sporno da tužiteljica od mjesta gdje se nalazi stan u S. može redovito dolaziti na posao u S. ) i da je njezino zdravstveno stanje pravilno uzeto u obzir kod utvrđivanja broja bodova na listi reda prvenstva i ne može više utjecati na određivanje lokacije stana.

Kad je dakle utvrđeno, da je tuženik mogao raspolagati sa oba sporna stana od kojih ni jedan u vrijeme donošenja odluke o dodjeli još nije bio dovršen - po nalaženju ovog Vrhovnog suda nije povrijeđeno pravo prvenstva revidentice kad joj nije dodijeljen stan koji je dat umješaču M.E.. Kod toga treba navesti, da je prema navodima same revidentice do određenih problema sa izgradnjom stana koji je njoj dodijeljen na korištenje došlo tek nakon što je postupak dodjele spornih stanova uključujući i odlučivanje o prigovorima radnika kod tuženika dovršen i kad je tek tuženik navodno saznao za teškoće u pogledu izgradnje stana dodijeljenog revidentici pri čemu takove teškoće prema navodima same tužiteljice tuženik nije prouzrokovao niti im bilo čime pridonio.

Iz svega izloženog proizlazi, da je pobijanom odlukom kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Stoga, jer nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 28. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.