Legislator Case Law & Legislation
Rev-390/1995-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on loan contract validity under Article 395 of Obligations Act.

Case Number Rev-390/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment confirming a loan contract's invalidity. The lower courts ruled the contract void because it violated mandatory exchange rate provisions, requiring repayment in Croatian currency rather than the original foreign currency. The court upheld this decision, rejecting the argument that the contract was merely voidable and affirming the strict application of Article 395 of the Obligations Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 395. ZOO; čl. 103. st. 1. ZOO; čl. 104. ZOO; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: A loan contract stipulating repayment in foreign currency without a valid exchange rate clause is void under mandatory law, and the court must apply restitution rules rather than allowing performance in the foreign currency.

Keywords

AI generated
foreign currency loan invalid contract exchange rate clause mandatory provisions restitution rules Obligations Act supreme court appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 395. ZOO
Revizijski razlozi svode se na tvrdnju da je pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova u ocjeni osnovanosti zahtjeva tužbe, jer da ne uvažavaju noveliranu odredbu čl. 395. ZOO.
čl. 103. st. 1. ZOO
čl. 104. ZOO
čl. 386. ZPP
S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl.
čl. 393. ZPP
ZPP), reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 390/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.H. iz P., koga zastupa M.T., odvjetnik u K., protiv tuženika M.M. iz K., radi raskida ugovora i novčanog potraživanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. rujna 1994. godine br. Gž-1538/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 23. lipnja 1994. godine br. P-543/94-3, u sjednici održanoj dana 21. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod 1. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati kunsku protuvrijednost za 5.000 DEM prema prodajnom tečaju banke u mjestu ispunjenja, sa zateznim kamatama po stopi na devizne štedne uloge za DEM po viđenju tekuće od 23. svibnja 1994. godine do isplate, uz naknadu troškova parnice u iznosu od 1.227,90 kn, a sve to u roku od 15 dana. Odlukom od 2. odbijen je dio tužbenog zahtjeva za raskid ugovora o zajmu, na isplatu duga od 5.000 DEM u tim sredstvima plaćanja, zatim dio tražene kamate na glavno dugovanje po odredbi čl. 277. st. 1. ZOO, kao i dio za platež iznosa od 5.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 277. ZOO sa početkom isplate od 2. 4. 1994. do isplate.

Ta je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Bjelovaru od 15. 4. 1994. godine br. Gž- 1538/94-2.

Protiv odbijajućeg dijela pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjevu tužbe udovolji, ili pak, za slučaj da je pogrešna primjena propisa materijalnog prava rezultat pogrešno utvrđenog činjeničngo stanja, odluke nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženik dana 1. ožujka 1994. godine zaključili ugovor o zajmu prema kojem je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 5.000 DEM uz obvezu zajmoprimca da taj iznos i u toj valuti vrati tužitelju u roku od tri mjeseca, a najkasnije do 1. lipnja 1994. godine. Ugovorom je utvrđena i mjesečna kamata u visini od 10% koja

dospijeva svakog mjeseca (točka IV. ugovora) i te činjenice među strankama nisu sporne.

Revizijski razlozi svode se na tvrdnju da je pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova u ocjeni osnovanosti zahtjeva tužbe, jer da ne uvažavaju noveliranu odredbu čl. 395. ZOO. Pogrešno sudovi, po mišljenju revidenta, nalaze da se radi o ništavom pravnom poslu. Naprotiv, tužitelj smatra da se radi o dopuštenom i pravno valjanom ugovoru, budući da je odredba čl. 395. ZOO izmijenjena zbog čega nalazi da je pravilno, a zbog neispunjenja obveze od strane tuženika zatražio raskid ugovora povrat zajma te isplatu ugovorene i zatezne kamate.

Tužitelj nije u pravu.

Novelirana odredba čl. 395. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 3/94 - ZOO, koja je stupila na snagu 22. siječnja 1994. godine) dopušta mogućnost ugovaranja obveze u valuti Republike Hrvatske koja se izračunava prema tečaju domaće valute u odnosu prema stranoj valuti (valutna klauzula). U takovoj situaciji za plaćanje i ispunjenje obveze primjenjuju se odredbe st. 2. i 3. novelirane odredbe čl. 395. ZOO. U konkretnom slučaju, s obzirom na već istaknuti sadržaj ugovora o zajmu stranih sredstava plaćanja (l. 3) ne proizlazi da bi se radilo, kako to pravilno ističu nižestupanjski sudovi, o dopuštenom pravnom poslu u smislu novelirane odredbe čl. 395. već o ništavom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obeznim odnosima koji je protivan prinudnim propisima, što drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje. U takovoj pravnoj situaciji svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila po osnovi takovog pravnog posla (posljedice ništavosti, propisane odredbom čl. 104. ZOO), što su nižestupanjski sudovi u potpunosti respektirali dosudom glavnog duga u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke u mjestu ispunjenja uz odgovarajuću kamatu koja se plaća na devizne štedne uloge. S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 21. rujna 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac