I Kž-412/1999-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 412/1999-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća te tajnika u odjelu Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. P. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 12. veljače 1999. godine br. K-1/99, u sjednici održanoj 2. rujna 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. A.P. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je opt. A.P. počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 90. st. 1. u svezi čl. 33. st. 1. KZ u stanju neubrojivosti pa je slijedom toga istovremeno riješeno, da se predmet uputi nadležnom županijskom sudu prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (čl. 460. st. 2. ZKP/97).

Protiv takove odluke, i to samo u dijelu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo u stanju neubrojivosti, žali se optuženik zbog povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u odnosu na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon uvida u spis je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Neosporno je u ovom postupku da je optuženik drvenom stolicom tako izudarao oštećenicu po glavi, da joj je zadao teške i po život opasne ozljede.

Također je neosporno da je optuženik to učinio u stanju neubrojivosti izazvanom trajnom duševnom bolešću shizofrenijom paranoidno halucinatornog oblika.

Žalbom se međutim sada ističe, da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka time, što je sud prvog stupnja u činjeničnom opisu djela izostavio navod koji se odnosi na voljni element, dok iz obrazloženja presude zapravo proizlazi kao da je optuženik smrt oštećenice htio, što je sve u suprotnosti sa utvrđenim stanjem njegove svijesti i mogućnosti upravljanja vlastitim postupcima.

Iako nije bilo potrebe iz činjeničnog opisa djela izostaviti voljni element pri ostvarenju terećenog kaznenog djela od strane optuženika kao neubrojive osobe, nije time ostvarena nikakova proturječnost niti nerazumljivost presude, budući da i kod neubrojive osobe postoji voljni element, postoji volja kao psihički proces stvaranja želje da se nešto učini, samo što je ta volja pogrešno oblikovana. Neubrojivi počinitelj dakle, uslijed svog biopsihološkog stanja nije mogao ispravno, smisleno rasuđivati ni odlučivati, za razliku od voljnog misaonog procesa zdrave osobe. Zato i jeste neubrojivi počinitelj nesposoban za smisleno rasuđivanje ili odlučivanje, on nema onakovu sposobnost za svijest i volju prema određenom djelu koja se traži i za koju se podrazumijeva da je ima zdravi i prosječni počinitelj, pa upravo zato neubrojivi počinitelj nije sposoban ni za krivnju, jer je ubrojivost pretpostavka za krivnju. To znači da se ne mogu prema njemu izreći nikakove kaznene sankcije.

Prema tomu, i u konkretnom slučaju, kada je optuženik uslijed trajne duševne bolesti, pri čemu se ta bolest javlja kao motiv, ona je usmjerila njegovo ponašanje, postupio na način opisan u izreci presude, onda je iz objektivno utvrđenih okolnosti vezanih za takovo njegovo postupanje kao što su njegova upornost i sredstvo izvršenja, lokacija i intenzitet ozljede, osnovano zaključiti i o njegovom subjektivnom odnosu prema djelu, tj. da je optuženik takovim postupanjem ugrozio život oštećenice a ne samo njezin tjelesnih integritet, zbog čega se ovdje nedvojbeno radi o pokušaju kaznenog djela ubojstva a ne o nanošenju teške tjelesne ozljede, kako se to zastupa u žalbi.

Zbog toga, a jer je sud prvog stupnja utvrdio sve što je propisano za ovakove kaznenopravne slučajeve u smislu čl. 460. st. 2. ZKP tj. da je optuženik počinio određeno kazneno djelo, ovdje kazneno djelo ubojstva u pokušaju i da ga je počinio u neubrojivom stanju, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP/97 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Katica Jelić v.r.