Gzp-2/2009-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp-2/09-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr.sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja P. M., iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 7. veljače 2009., 23. studenog 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju P. M., iz S., u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 31. prosinca 2008., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2579/03. Zahtjev je na ovom sudu zaprimljen pod poslovnim brojem Gzp-2/09. Predlagatelj je ovom sudu podnio novi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede istog postupka, navodeći kako se postupak povodom žalbe sada vodi na Županijskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem Gž- 4096/08. Predmetni zahtjev je na ovom sudu zaprimljen pod poslovnim brojem Gzp-205/09.

Slijedom navedenog, spis ovog suda posl.br. Gzp-205/09 je rješenjem ovog suda od 28. svibnja 2009. spojen na spis ovog suda posl. br. Gzp-2/09, radi zajedničkog odlučivanja i u svrhu ekonomičnosti postupka.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-2579/03, te službene provjere kod Općinskog suda u Splitu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 28. listopada 2003. pred Općinskim sudom u Splitu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja P. M. iz S., … (ovdje predlagatelja), zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., …, protiv tuženika „C. o.“ d.d. – F. S., …, radi naknade štete. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-2579/03;

- sud je dopisom od 18. svibnja 2005. tuženika pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 15 dana od dostave navedenog dopisa, što je tuženik i učinio 6. lipnja 2005.;

- podneskom od 3. listopada 2005. tužitelj je predložio da se predmet dodijeli drugom sucu u rad, obzirom da ni nakon dvije godine od podnošenja tužbe nije zakazano ročište;

- tuženik je podneskom od 11. prosinca 2007. osporio pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predložio isti odbiti kao neosnovan. Naveo je da je temeljem police osiguranja na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev, prethodnim isplatama štete za ozljede na radu već u cijelosti isplatio iznose do ugovorenog limita osiguranja po predmetnoj polici, zbog čega ne postoji obveza na daljnje plaćanje. U svezi s navedenim priložio je i relevantnu dokumentaciju.

- na ročištu održanom 30. siječnja 2008. tužitelj je osporio navode tuženika iz predmetnih podnesaka, ističući među ostalim kako je u postupku potrebno utvrditi da li je u vrijeme štetnog događaja već bio prekoračen ugovoreni limit osiguranja po polici na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, zbog čega je predložio da sud naloži tuženiku dostavu dokaza u tom smislu;

- podneskom od 1. veljače 2008. tuženik je predložio da se sljedeće ročište održi u njegovoj odsutnosti, obzirom da je spriječen pristupiti na navedeno ročište;

- na ročištu održanom 13. ožujka 2008. tuženik je naveo kako ostaje pri navodima iz podneska od 11. prosinca 2007., te istaknuo da je isplatama šteta u cijelosti ispunio ugovoreni limit osiguranja po polici na kojoj se temelji tužbeni zahtjev. Sud je odredio da se daljnji dokazi kao suvišni neće provoditi, te zaključio glavnu raspravu;

- na ročištu održanom 19. ožujka 2008. donesena je i objavljena presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

- tužitelj je 21. svibnja 2008. podnio žalbu protiv navedene presude, pogrešno nazvane rješenja;

- Županijski sud u Splitu donio je 27. studenog 2008. presudu kojom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

- drugostupanjsku presudu punomoćnik tužitelja je zaprimio 9. siječnja 2009.

Pri razmatranju pravno relevantnog razdoblja odlučnog za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, valja ukazati kako je u konkretnom slučaju donesena potvrđujuća drugostupanjska odluka, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužitelja, ovdje predlagatelja.

Kako je utvrđeno da je predmetna odluka dostavljena tužitelju 9. siječnja 2009., pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do trenutka dostave drugostupanjske odluke predlagatelju, što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 28. listopada 2003. pa do 9. siječnja 2009., što sveukupno iznosi 5 (pet) godina, 2 (dva) mjeseca i 12 (dvanaest) dana.

Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog postupanja Općinskog suda u Splitu.

Naime, u postupanju Općinskog suda u Splitu u ovom predmetu zamijećena su dva dulja razdoblja neaktivnosti, i to prvi puta odmah nakon podnošenja tužbe 28. listopada 2003., kada sud nije poduzeo nikakvu radnju sve do 18. svibnja 2005., kada je dopisom pozvao tuženika na podnošenje pisanog odgovora na tužbu, što predstavlja razdoblje dulje od osamnaest mjeseci. Drugo razdoblje neaktivnosti suda zamjetno je odmah nakon što je tuženik podnio pisani odgovor na tužbu (6. lipnja 2005.), obzirom da je prvo ročište u navedenom predmetu određeno i održano tek 30. siječnja 2008. – dakle, po proteku razdoblja od gotovo dvije godine i osam mjeseci od podnošenja odgovora na tužbu.

Po ocjeni ovoga suda, predlagatelj svojim držanjem u sporu nije pridonio duljini trajanja postupka.

U konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o složenom postupku.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, ovaj sud ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 5.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a osobito da je sudski postupak glede kojeg je predlagatelj podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno okončan, potom činjenicu da je tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje predlagatelja) u cijelosti odbijen, te socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. studenog 2009.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.