I Kž-931/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 931/03-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Damira Kosa, Ante Potrebice i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama opt. M. D., opt. A. K., opt. J. Ć. i opt. Z. B., podnijetima protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 30. svibnja 2003. godine broj K-5/03, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. M. D., opt. A. K., opt. J. Ć. i opt. Z. B., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu proglašeni su krivima opt. M. D., opt. A. K. i opt. J. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2., a opt. A. K. još i zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. KZ-a i dr., te osuđeni i to opt. D. na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci, opt. Ć. na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 9 (devet) mjeseci, a opt. A. K. primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ-a osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Istom presudom opt. Z. B. osuđen je zbog kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Primjenom odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a svim optuženicima u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, a eni su od nadoknade troškova kaznenog postupka. temeljem čl. 128. st. 4. ZKP-a oslobođ

I Kž 931/03-4

Protiv te presude žalbe su podnijeli opt. M. D., po svom branitelju odvjetniku Z. M. iz S. B., i to iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora.

Opt. A. K., kojem je suđeno u odsutnosti, žali se po svom branitelju D. K., odvjetniku iz S. B., i to iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, i to na način da se za kazneno djelo kvalificiranog ubojstva u pokušaju oslobodi optužbe, a za kazneno djelo kvalificiranog razbojništva da mu se izrekne primjerenija blaža kazna, uvažavanjem olakotnih okolnosti.

Žali se i opt. J. Ć. po braniteljici V. B., odvjetnici iz S. B., iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda, u tom dijelu, preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora, te podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. Z. B. žali se po svom branitelju Đ. A., odvjetniku iz S. B., također iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora, ili uvjetna osuda s dužim rokom kušnje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP), predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

Na žalbu opt. A. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj smatra da nema dokaza da bi opt. K. bio počinitelj kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 91. toč. 7. KZ-a u svezi s čl. 33. st. 1. KZ-a. Istovremeno, žalba smatra da nema dokaza da je upravo opt. K. bio onaj supočinitelj djela koji je pri učinu kaznenog djela kvalificiranog razbojništva sudjelovao s automatskom puškom tipa "Kalašnjikov", jer to, smatra žalba, ne proizlazi iz iskaza svjedoka V. H. Iz te okolnosti žalba onda izvodi i daljnji zaključak da je automatsku pušku pri učinu kaznenog djela razbojništva imao opt. D., pa je, dakle on bio ona osoba, vodeća ličnost, koja je izdavala naredbe tijekom počinjenja samog djela. Tome u prilog, ističe žalba govori i podatak sadržan u nalazu balističkog vještaka da su tragovi barutnih čestica nađeni na rukama i odjeći opt. D., a žalba nalazi da je ovaj optuženik pucao u djelatnike policije.

U pogledu prave namjere opt. K. u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude žalba smatra da namjera optuženika nije dokazana, jer pucanje u pravcu neke osobe može biti i oblik zastrašivanja, upravo u okolnostima u kojima se zbio ovaj događaj.

I Kž 931/03-4

Izložene žalbene tvrdnje nisu osnovane, i što je još bitnije one ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da se događaj u poslovnici PBZ-a Ispostava O. zbio upravo na način kako su ga opisali opt. D. i opt. Ć., a čije su obrane i potvrđene kontrolnom činjenicom, iskazom svjedokinje A. P. o bitnoj okolnosti da je opt. K. upravo ona osoba koja je u rukama imala automatsku pušku tipa "Kalašnjikov", te bio obučen u maskirni prsluk, temeljem čega ga je svjedokinja P. izdvojila kao osobu koja je cijelo vrijeme izdavala naredbe, dok ostala dvojica optuženika, tijekom inkriminiranog događaja, nisu govorila.

O toj važnoj činjenici egzaktno govori podatak da je optuženik K. nakon učina djela pobjegao, a nestalo je i oružje iz kojeg je pucano, u događaju pod toč. 2. izreke pobijane presude, tako da je vještak balističar izvršio probna ispaljenja iz oružja tipa Kalašnjikov, sličnih karakteristika oružju koje je upotrijebljeno.

Uz navedeno bitno je naglasiti da se o prisutnosti barutnih čestica na šakama opt. D. i opt. Ć. detaljno izjasnio vještak balističar, tvrdnjom da se prisutnost barutnih čestica može utvrditi i kod onih osoba koje su se samo našle u oblaku barutnih čestica prigodom ispaljivanja, kao i kod osoba koje su samo nosile oružje, ili su ga pak dodirivale.

Ovakav nalaz balističkog vještaka treba povezati s obranama opt. D. i opt. Ć., ali i iskazima svjedoka policijskih djelatnika B. K. i Ž. Ž., na čije je službeno vozilo pucano, a iz čijih obrana odnosno iskaza proizlazi da je osoba koja je sjedila na zadnjem sjedalu vozila, obučena u maskirni prsluk s maskom preko glave, izvukla gornji dio tijela iz vozila, i usmjerila cijev puške u pravcu policijskog vozila, te istovremeno ispalila više od sedam hitaca, od kojih je jedno zrno pogodilo u donji dio vrata vozila i to u neposrednoj blizini mjesta gdje je sjedio policajac Ž. Ž.

Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nedvojbeno je utvrđeno da je osoba koja je pucala u pravcu policijskog vozila bio opt. K., jer je do ispaljenja streljiva iz navedenog oružja došlo u trenutku, kada je opt. D. upravljao vozilom, i pokušavao pobjeći policijskom vozilu, a opt. Ć., sukladno navodima njegove obrane, kao i obrane opt. D., izričito je odbio zapovijed opt. K. da i on puca iz pištolja kojeg je tada imao kod sebe.

Stoga okolnost da je opt. K. pucao na udaljenosti od oko 50 m ispalivši pritom najmanje sedam hitaca u pravcu policijskog vozila, te jednim hicem pogodio u donji dio vrata vozila u neposrednoj blizini svjedoka Ž., ukazuje da je postupao (u najmanju ruku) s neizravnom namjerom, svjestan da ovakvim pucanjem može usmrtiti službenu osobu koja je upravo sprječavala bijeg počinitelja djela, na koju je posljedicu pristao (kako mu se to i stavlja na teret optužnicom državnog odvjetnika).

Ukazuje se stoga promašenom žalbena tvrdnja da je na taj način optuženik samo pokušao zastrašiti djelatnike policije, već je naprotiv njegova neizravna namjera jasno uočljiva iz naprijed opisanih poduzetih radnji po ovom optuženiku.

Stoga i okolnost da je opt. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. KZ-a u svezi s čl. 33. st. 1. KZ-a, a ne nekog drugog kaznenog djela, nije počinjena povreda kaznenog zakona, jer se postojanje takove povrede prosuđuje prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom presude, a ne nekom drugom, koje bi prema stajalištu žalitelja trebalo biti utvrđeno. Iz činjeničnog opisa djela navedenog pod toč. 2. izreke pobijane presude

I Kž 931/03-4

proizlaze svi bitni elementi upravo kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 91. toč. 7. KZ-a u svezi s čl. 33.s t. .1 KZ-a zbog kojeg je i opt. K. proglašen krivim, pa nema govora o povredi kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a.

Iz izloženog proizlazi da pobijanom presudom nisu počinjene ni povrede zakona, a njenim ispitivanjem na temelju čl. 379. ZKP-a nisu nađene ni druge povrede kaznenog zakona i kaznenog postupka na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije dakle osnovana žalba opt. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

Na žalbe opt. M. D., opt. A. K., opt. J. Ć. te opt. Z. B. zbog odluke o kazni

U svojoj žalbi zbog ove žalbene osnove opt. M. D. nalazi da je na visinu izrečene kazne zatvora za odnosno kazneno djelo utjecala naglašena medijska pažnja kojom je popraćen učin ovog kaznenog djela, ali i težina drugog kaznenog djela počinjenog od strane opt. A. K., što inače ne bi smjelo imati utjecaja na visinu izrečene kazne ovom optuženiku. Isto tako, smatra da sve utvrđene olakotne okolnosti imaju značaj posebno izraženih olakotnih okolnosti zbog čega se prema njemu trebaju primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.

Opt. K. u svojoj žalbi zbog iste žalbene osnove smatra da sud prvog stupnja pri odmjeri kazne ovom optuženiku nije cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je isti višestruko odlikovani sudionik Domovinskog rata, koja olakotna okolnost bi trebala svakako imati utjecaja pri odmjeri kazne.

Opt. J. Ć. žaleći se zbog iste žalbene osnove naglašava da je već u predkaznenom postupku priznao učin djela, a uz navedeno odmah je i pokazao gdje se nalazi dio novca koji je bio skriven u dvorištu njegove kuće.

Pritom posebno apostrofira teške obiteljske i socijalne prilike vezane za trajnu bolest maloljetnog djeteta, te nužnost stalnih operativnih zahvata, zbog čega ga izrečena kazna naročito teško pogađa.

Opt. Z. B. žali se iz iste žalbene osnove, smatrajući da je sud prvog stupnja njemu odmjerio prestrogu kaznu, a pri tom nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti vezane za optuženikovu mlađu životnu dob, obiteljske prilike, kao i okolnost da iako bez zaposlenja, i prijavljen u Zavodu za zapošljavanje, ne izbjegava bilo koji fizički rad, zbog čega smatra da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

Ispitujući pobijanu presudu zbog odluke o kazni kao one žalbene osnove koju naznačuju svi optuženici, ovaj drugostupanjski sud nalazi, u odnosu na kazneno djelo kvalificiranog razbojništva, da se radi o izuzetno pogibeljnom i učestalom kaznenom djelu upravljenom na pribavu imovinske koristi od poslovnih banaka, uporabom oružja, te primjenom izuzetno jake prisile prema djelatnicima banaka. Uz navedeno postupanje optuženika rezultat je njihovog prethodnog dogovora, te detaljno razrađenog plana, a uz

I Kž 931/03-4

navedeno optuženici su kazneno djelo razbojništva izvršili u grupi, što je sve imalo utjecaja kod ocjene kaznenopravne odgovornosti optuženika.

Pri tom je ocjenu individualne odgovornosti opt. K. bitna njegova upornost u postupanju, u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijana presude, a načinom takova postupanja doista su bili ugroženi životi oba djelatnika policije, koji su hvatali počinitelje kaznenog djela nakon njegova učina.

Od otegotnih okolnosti također je ispravno sud prvog stupnja opt. D. cijenio raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo (u blažem obliku).

Od olakotnih okolnosti ispravno je cijenjena ranija neosuđivanost opt. K., kao i njegovo sudioništvo u Domovinskom ratu, te izostanak posljedice u vidu smrti ili tjelesne povrede u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude.

Isto tako, s pravom je sud prvog stupnja trojici optuženika opt. D., opt. Ć. i opt. B. kao olakotno uzeo njihovo priznanje djela, te izraženo kajanje, uz dragovoljno pokazivanje i predaju djela novca koji je nakon izvršenog kaznenog djela kvalificiranog razbojništva pripao opt. D. i opt. Ć. Kod opt. Ć., isto tako, s pravom je sud prvog stupnja uzeo teške obiteljske i socijalne prilike, posebno vezane za trajno i teško narušeno zdravlje (zbog genetske bolesti) njegova djeteta.

Stoga i po naloženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, kao i okolnosti konkretnog slučaja vezane za cjelokupnu kriminalnu djelatnost optuženika, kako u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude, tako i u odnosu na opt. K. vezano za kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude, primjereno je bilo opt. D. za kvalificirano kazneno djelo razbojništva izreći kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, opt. A. K., za isto djelo, utvrditi kaznu zatvora u trajanju od osam godina, s obzirom na njegovu naglašenu vodeću, organizatorsku ulogu, kako kod prethodnog dogovora, tako i kod razrade plana o zajedničkom postupanju sve trojice optuženika u kaznenopravnu svojstvu neposrednih supočinitelja, dok mu je za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 91. toč. 7. KZ-a u svezi s čl. 33. st. 1. KZ-a s pravom utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset godina (na temelju naprijed obrađenih i obrazloženih otegotnih okolnosti) te primjenom odredaba o stjecaju izreći mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u odnosu na opt. Z. B., potrebno je reći, da je on višekratno nakon učina kaznenog djela pod toč. 1. i 2. pružao pomoć supočiniteljima djela kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, zbog čega, neovisno o tome što se radi o mlađoj osobi, koja ima pozitivan stav prema društvenim vrijednostima, ovom optuženiku trebalo je izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, bez primjena odredaba o ublažavanju kazne, jer će se samo tako izrečenom kaznom zatvora kako u odnosu na opt. B., tako i u odnosu na svu ostalu trojicu optuženika moći ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl.6. KZ-a.

Iz izloženih razloga nisu dakle osnovane žalbe opt. D., opt. K., opt. Ć. i opt. B. zbog odluke o kazni.

I Kž 931/03-4

S obzirom na sve naprijed izloženo presuđeno je na temelju čl. 387. ZKP-a kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 25. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Katica Jelić, v.r.