I Kž-939/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 939/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. T. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 29. lipnja 2007., broj K-2/07, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2008. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. T. M. je, temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP-a, oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-5. ZKP-a, te nužni izdaci okrivljenika, kao i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz

I Kž 939/07-3

podnesak u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika prihvatiti, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prvostupanjski sud minorizira činjenicu da je svjedok S. K. prepoznao optuženika kao osobu koja mu je prodala marihuanu.

Prepoznavanje je obavljeno suglasno odredbama ZKP-a, o čemu je tijekom postupka odlučeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. prosinca 2000. godine br. I Kž-508/99 (list 87 spisa) a raspravljeno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I-Kž-142/05 od 21. rujna 2006. kojim je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i ukinuta pobijana presuda (list 147 spisa).

Imajući u vidu navedeno, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda kako je radnja prepoznavanja „…manjkava i kao takva nedostatna…“ uslijed čega je propustio rezultat prepoznavanja staviti u kontekst ostalih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja nekritički prihvaća iskaze svjedoka H. F. i K. K., smatrajući da oni potvrđuju optuženikovu obranu. Međutim, F. H., u istražnom postupku (list 39 spisa) je iskazivao kako je dana 03. travnja 1998. godine telefonski dogovorio susret s optuženikom u Z., te su bili zajedno od 12,30 do oko 16,00 sati, za koje vrijeme su bili na ručku, a "… ručak sam platio za obojicu ja …". Na glavnoj je raspravi (list 163 spisa) ovaj svjedok izjavio kako su se slučajno sreli, ručak je platio optuženik, te naglasio "… sa 100% sigurnošću da je tada sa nama na ručku bila i jedna djevojka i to, mislim, prethodno ispitana svjedokinja K. K. …". Ovakav, bitan, raskorak u iskazu svjedoka, neovisno što ga on kasnije pokušava relativizirati protekom vremena, zorno ukazuje kako je bilo nužno sa bitno više kritičnosti cijeniti njegovu vjerodostojnost. Prvostupanjski sud zanemaruje dio iskaza svjedoka R. G., djelatnika policije, kada je iskazao (list 46 spisa) da je vidio optuženika koji je svojim osobnim vozilom prišao S. K. i kroz otvoreni prozor mu nešto „vrlo brzo“ pružio. Svjedok tvrdi da je, potom, zaustavio S. K. koji mu je iz džepa jakne predao smotuljak, u kojem je bila marihuana. Premda svjedok nije siguran kada se ovaj događaj odigrao, njegov je iskaz indikativan za ovaj kazneni postupak, uslijed čega se morala utvrditi njegova vjerodostojnost te kada se to točno dogodilo. Ostalo je nejasno, obzirom da je svjedok bio u svojstvu policajca, što je konkretno on učinio nakon što je, navodno, vidio opisanu primopredaju i zaustavio S. K.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja nije valorizirao cjelovit iskaz svjedoka S. K., koji je iskazao (list 38 spisa) da je marihuanu kupio u Z., tri tjedna do mjesec dana prije nego je u K. zatečen sa marihuanom. Kada je već kupio relativno malu količinu (0,96 grama) ostalo je nejasno zašto je marihuanu čuvao toliki period i zašto je nije prije konzumirao.

I Kž 939/07-3

Pravilan je stav da sud dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela uvijek mora rješavati na način koji je povoljniji za optuženika (čl. 3. st. 2. ZKP). Prvostupanjski sud je, međutim, prije primjene ovog načela propustio pravilno utvrditi sve relevantne činjenice a izvedene dokaze povezati u logičnu cjelinu.

Imajući u vidu kako sadržaj zapisnika o izvedenim dokazima, za sada, dovodi u sumnju pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica, valjalo je pobijanu presudu ukinuti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom. Detaljno će ispitati svjedoke S. K., na okolnost kupnje marihuane u svezi obavljenog prepoznavanja optuženika, te policajca R. G., na okolnost navodne kupoprodaje marihuane između optuženika i svjedoka (a prema potrebi pozvat će se kao svjedok i policajac S. S.). Naravno, pri tome treba imati u vidu restrikciju u svjedočenju djelatnika policije, jer u prikupljanju obavijesti redarstvene vlasti ne mogu građane ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka.

U ponovljenom će se postupku savjesno cijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će se nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga se uzimaju kao dokazane ili nedokazane. Pri tome treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

Temeljem iznesenog, trebalo je primjenom odredbe čl. 388. st. 1. i 3. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujak 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.