Gž-391/2009-2 · Županijski sud u Osijeku

Gž-391/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, te Josipa Gabrića i Mirka Radojčića, kao članova vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja M. R. iz B., S., kojeg zastupa R. B., odvjetnica iz S. B., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Z., Područna služba u S. B., koga zastupa A. G., dipl. iur, radi isplate neisplaćenih mirovina, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 19. veljače 2008. godine broj P-683/04-8, u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2009. godine,

p r e s u d i o j e:

Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se presuda suda prvog stupnja preinačuje tako da se sudi:

Tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područna služba S. B., dužan je tužitelju R. M. iz S. S., …, sa boravištem na adresi: B., …, SiCG, na ime neisplaćenih mirovina isplatiti iznos od 7.049,20 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki neisplaćeni mjesečni iznos mirovine i to na iznos od 1.290,64 kn od 1. ožujka 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. travnja 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. svibnja 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. lipnja 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. srpnja 2000. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa se odbija.

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

«Tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područna služba S. B., dužan je tužitelju R. M. iz S. S., …, sa boravištem na adresi: B., …, SiCG, na ime neisplaćenih mirovina isplatiti iznos od 7.049,20 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki neisplaćeni mjesečni iznos mirovine i to na iznos od 1.439,64 kn od 1. ožujka 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. travnja 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. svibnja 2000. godine pa do isplate, na iznos od 1.439,64 kn od 1. lipnja 2000. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa se odbija.

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.»

Ovu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1, 2 i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 - dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalbu na ovu presudu podnosi i tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 2. i 3. ZPP, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja je djelomično neosnovana a djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja, ovaj sud nalazi da nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje se navode u žalbi, niti povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi daje pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelju rješenjem od 21. prosinca 1982. godine priznato pravo na mirovinu od 10. studenoga 1982. godine, daje po zahtjevu tužitelja od 1. lipnja 2000. godine rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u S. B. od 2. listopada 2000. godine uspostavljena isplata mirovine sa 1. srpnja 2000. godine u iznosu od 1.439,64 kn a odbijen zahtjev za isplatu za razdoblje od 1. veljače 1992. do 30. lipnja 2000. godine, te daje tužba u ovom predmetu podnesena 3. veljače 2003. godine.

Predmet ovog spora je isplata mirovine od 1. veljače 1992. do 1. srpnja 2000. godine a među strankama se vodi upravni postupak po istom zahtjevu a koji je upravnom tijelu podnijet 11. prosinca 2003. godine.

Ne stoji navod žalbe tužitelja da mu je mirovina trebala biti isplaćena za čitavo razdoblje za koje mu je bila obustavljena.

Naime tužitelj je sam svojom krivnjom izazvao neisplatu mirovina jer je napustio Republiku Hrvatsku, nije boravio na prijavljenoj adresi a novu nije dostavio pa mu stoga može biti isplaćena mirovina samo za 12 mjeseci računajući unatrag od podnošenja zahtjeva (članak 87. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju «Narodne novine» broj 102/98, 127/98 i 59/01) pa kako je zahtjev podnijet 1. lipnja 2000. godine pripadalo bi mu pravo na isplatu mirovine od 1. lipnja 1999. godine.

Kako je tužba za isplatu obustavljene mirovine podnijeta 3. veljače 2003. godine, a tuženik stavio prigovor zastare, pa kako taj rok iznosi 3 godine jer se radi o potraživanjima iz članka 372. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 112/99), potraživanja tužitelja na temelju članka 87. stavka 2. ZOMO prije 3. veljače 2000. godine su zastarjela.

Tužitelj se u žalbi poziva da se Zakon o obveznim odnosima u ovom slučaju ne može primijeniti jer je ZOMO specijalni zakon u odnosu na ZOO ali ne navodi razlog ovom pozivanju, međutim ako se to odnosi na rok zastare, napomenuti je da članak 87. stavka 2. ne govori o zastari već propisuje od kada ima pravo korisnik mirovine na isplatu a zastara tog potraživanja je regulirana općim propisom, to je ZOO.

Međutim osnovan je navod žalbe daje sud prvog stupnja ako se zastara i računa po ZOO izostavio jedan mjesec, tj. sud je priznao tužitelju za četiri mjeseca međutim trebao je za četiri puna mjeseca plus za 26 dana veljače, tako je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev prihvatiti za daljnjih 1.290,64 kn.

Neosnovan je navod žalbe tuženika da je u ovom slučaju odluka u upravnom postupku takvo prethodno pitanje za odluku u ovom sporu, da je nužno odrediti prekid postupka do okončanja upravnog postupka.

Naime, i u ovom i u upravnom postupku je predmet spora isplata obustavljenih mirovina, a o obustavljenoj isplati može rješavati i sud pa kako nije sporno koji iznosi mirovina su obustavljeni pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je sam riješio prethodno pitanje te nije prihvatio prijedlog tuženika za prekid postupka.

Tužitelj samo navodi da se žali i na odluku o parničnom trošku, međutim ne obrazlaže zbog kojih razloga se žali na odluku, pa kako kod odlučivanja o troškovima postupka sud nije načinio bitnu povredu postupka, niti pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tužitelja i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

Dakle, temeljem odredbe članka 368. i članka 373. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku, dana 24. rujna 2009. g.

Predsjednik vijeća:

Branka Guljaš, v.r.