Legislator Case Law & Legislation
Rev-1101/2008-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on claim for damages for house destruction due to statute of limitations expiration.

Case Number Rev-1101/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding €100,000 in damages for the destruction of their home. The lower courts ruled the claim time-barred under the five-year objective limitation period of Article 376 of the Obligations Act, as the damage occurred in 1993 and the perpetrator remained unidentified. The Supreme Court affirmed this decision, noting that Article 377 regarding criminal acts did not apply because the criminal liability of the perpetrator had not been legally established. Consequently, the appeal was rejected as unfounded due to the correct application of the statute of limitations. The plaintiff also failed to provide evidence of interruption of the limitation period under the relevant War Damages Act.

Legislator headnote

AI generated

ZOO čl. 376.; ZOO čl. 377.; When a claim for damages arises from an unidentified perpetrator and criminal liability is not legally established, the five-year objective limitation period applies rather than the special rule for criminal acts.

Keywords

AI generated
statute of limitations objective limitation period damages for destruction unidentified perpetrator Obligations Act criminal liability limitation interruption

Cited Legislation

AI generated
ZOO čl. 376.
ZOO čl. 377.
ZOO čl. 385. st. 1. i 2.
ZOO čl. 393.
ZOO čl. 154. st. 1.
ZOO čl. 155.
ZPP čl. 385. st. 1. i 2.
ZPP čl. 393.
ZPP čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štete uzrokovane od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata čl. 5.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1101/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz R. S., S. D., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4915/07-2 od 18. rujna 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-5276/99-61 od 22. prosinca 2006., u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4915/07-2 od 18. rujna 2007. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-5276/99-61 od 22. prosinca 2006. u pobijanom dijelu pod st. 1. i 2. izreke.

Tom je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 100.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 1999. do isplate sve u protuvrijednosti u kunama kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Nadalje, naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 72.425,00 kuna.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio naknadu materijalne štete nastale tužitelju rušenjem njegove obiteljske kuće u S. u razdoblju od 1992. do 1993. godine. Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i

l. 376.

zaključka da je tražbina tužitelja s naslova naknade štete zastarjela u smislu odredaba č st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99

– dalje: ZOO). Pri tome utvrđuju da je šteta nastala najkasnije 7. rujna 1993. kada je provedenim očevidom djelatnika PU utvrđeno da je kuća tužitelja srušena unatoč provedenim radnjama po spomenutoj PU i podnesenoj krivičnoj prijavi od 9. rujna 1993. protiv nepoznatog počinitelja, počinitelj nije pronađen a niti je pravomoćnom presudom utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja za to djelo.

Stoga, nadalje, utvrđuju da je zastara nastupila dana 7. rujna 1998., pri čemu posebno obrazlažu da je nastupila prije donošenja Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štete uzrokovane od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03), da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za nastupanje prekida zastare u smislu odredaba čl. 5. toga Zakona.

Pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski i drugostupanjski sud otklonili su primjenu čl. 377. ZOO a koja se odnosi na zastaru tražbine s naslova naknade štete koja je prouzročena kaznenim djelom, pri čemu i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kad počinitelj kaznenog djela nije poznat parnični sud nije ovlašten kao prethodno pitanje raspraviti da li je šteta prouzročena kaznenim djelom.

Iz navedenog slijedi da u ovom slučaju nije bilo zakonskog osnova za primjenu čl. 377. ZOO već je o pitanju zastare tražbine tužitelja trebalo odlučiti primjenom objektivnog roka od pet godina iz čl. 376. ZOO, kako su, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, postupili i prvostupanjski i drugostupanjski sud.

O svim navedenim odlučnim okolnostima prvostupanjska i drugostupanjska presuda sadrže zaista obrazložene razloge pa slijedom svega izloženog proizlazi da nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP), pa se revizija ukazuje kao neosnovana te ju je pozivom na odredbe čl. 393. ZPP trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

Treba još dodati da pobijana presuda, uz prihvaćanje razloga prvostupanjske presude sadrži i valjano obrazloženje o dosuđenim parničnim troškovima tuženiku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) pa se revizija i u tom dijelu ukazuje kao neosnovana.

U Zagrebu, 28. rujna 2010.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.