P-3246/2023-17 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-3246/2023-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe iz toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu (inačica: CHF.2005-01) koji su sastavni dio Ugovora o kreditu broj: 16897 ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčića dana 2.1.2006. godine pod brojem OU- 01/2006, sklopljenog dana 29.12.2005. godine između tužitelja i tuženika i to u dijelu kojim je propisano da je Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno toč. 9.1. ugovornih uvjeta, kao i dio odredbe iz toč. 9.1. navedenih Uvjeta o kreditu u dijelu u kojem je propisano da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelje kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.

II Utvrđuje se da je djelomično ništetna i bez pravnog učinka odredba toč. II. (Iznos kredita) iz Ugovora o kreditu broj: 16897 ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčića dana 2.1.2006. godine pod brojem OU-01/2006, sklopljenog dana 29.12.2005. godine između tužitelja i tuženika i to u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te dio odredbe sadržan u toč. III. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoren iznos mjesečnog obroka vezan uz CHF, zatim dio odredbe u dijelu u kojem je ugovoren ukupan iznos svih mjesečnih obroka kredita vezan uz CHF, zatim dio odredbe u dijelu u kojem su troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22 % PDV-a) vezani uz CHF, te dio odredbe u dijelu u kojem su ukupni troškovi Ugovora vezani uz CHF.

III Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.860,74 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 11,43 EUR tekućom od 3.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,91 EUR tekućom od 3.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR tekućom od 1.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,15 EUR tekućom od 5.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,90 EUR tekućom od 2.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,23 EUR tekućom od 1.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,12 EUR tekućom od 26.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,08 EUR tekućom od 1.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,56 EUR tekućom od 26.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,63 EUR tekućom od 27.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,50 EUR tekućom od 24.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,08 EUR tekućom od 24.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,12 EUR tekućom od 26.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,68 EUR tekućom od 27.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,95 EUR tekućom od 30.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,43 EUR tekućom od 28.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,02 EUR tekućom od 1.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,15 EUR tekućom od 29.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,07 EUR tekućom od 31.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,88 EUR tekućom od 31.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,76 EUR tekućom od 30.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,32 EUR tekućom od 3.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,46 EUR tekućom od 27.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,91 EUR tekućom od 28.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,46 EUR tekućom od 22.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,88 EUR tekućom od 29.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,09 EUR tekućom od 30.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,70 EUR tekućom od 27.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,86 EUR tekućom od 26.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,00 EUR tekućom od 29.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,88 EUR tekućom od 23.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,86 EUR tekućom od 26.8.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,31 EUR tekućom od 28.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,61 EUR tekućom od 26.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,69 EUR tekućom od 25.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,68 EUR tekućom od 24.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,18 EUR tekućom od 26.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,10 EUR tekućom od 28.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,14 EUR tekućom od 31.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,92 EUR tekućom od 26.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,95 EUR tekućom od 24.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,17 EUR tekućom od 3.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,19 EUR tekućom od 1.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,94 EUR tekućom od 30.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,99 EUR tekućom od 2.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,02 EUR tekućom od 3.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,83 EUR tekućom od 28.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,12 EUR tekućom od 25.12.2012. godine pa do isplate,

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.860,74 EUR do utuženih 2.564,50 EUR (za iznos od 703,76 EUR), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29.12.2005. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. 16987 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.256,89 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, te mu nije objašnjen pojam promjenjive kamatne stope, kao ni valutne klauzule. Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 30.1.2025.) potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule u iznosu od 1.860,74 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 29.12.2005. (list 11-18 spisa), plan otplate (list 19-25 spisa), izračun preplate (list 26-29 spisa), plan otplate (list 30-31 spisa) i sudsku praksu (list 40-44 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 29.12.2005., a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.256,89 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 29.12.2005. (list 11-18 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 21.256,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, uz rok otplate od 84 mjeseci i godišnju stopu ugovorne kamate od 6,50 %. Otplata kredita utvrđena je u mjesečnim anuitetima od po 313,97 CHF.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Škoda Fabia, da je kredit otplatio, a vozilo koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Ugovor o kreditu bio je tipski ugovor, unaprijed pripremljen, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Radilo se o ugovoru po principu ''uzmi ili ostavi''. Njega nitko nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF, a do kojeg je i došlo za vrijeme njegove otplate, tako da mu je u godini dana rata kredita narasla na duplo. Njemu je ponuđen isključivo ovaj kredit u ''švicarcima'' koji je on prihvatio, jer mu je bio povoljan. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je isti životan i logičan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedeno proizlazi i iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15), a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Tužitelj je dakle, kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu radi kupnje vozila, te je isti potrošač. Također, obzirom na naprijed navedeno u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl.

12. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da je u postupku utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu kako o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli, a takve odredbe su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao.

13. Stoga je tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

14. Prigovor tuženika glede zastare također je neosnovan, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 5. svibnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. zauzet je stav da kod restitucijskih zahtjeva zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Stoga je pravni osnov utvrđen u cijelosti.

16. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 16.1.2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

17. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 21.256,89 CHF, rok otplate 84 mjeseca, a plaćanje obveza u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja. Sveukupni iznos bruto obroka prema obračunu tuženika iznosi 27.399,50 CHF.

18. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 14.019,81 kn, odnosno 1.860,74 EUR.

19. U ovom postupku je sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (tzv. negativna) koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznosa koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje tzv. negativnih razlika, a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računao od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo. Kako se na tuženika tj. banku ne primjenjuju zastarni rokovi koji proizlaze iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača (jer se isti odnose isključivo na potrošače), to proizlazi da bi potraživanja "negativne razlike" bila obuhvaćena zastarom pod uvjetom da su istaknuta u obliku prigovora radi prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, a stoga jer su nastala u periodu unazad više od 5 godina. Stoga tuženiku ne pripadaju nikakve tzv. negativne razlike.

20. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od 1.860,74 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), 1 EUR = 7,53450 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva do prvotno utuženog iznosa od 2.564,50 EUR za iznos od 703,76 EUR tužitelja valjalo odbiti.

21. Također, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu odredbe iz ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I i II izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos od 1.860,74 EUR tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, kao što je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 30.10.2024. i 30.1.2025. i pristupa na 2 ročišta od 7.11.2024. i 16.6.2025. od po 200,00 EUR, ili ukupno 1.000,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 250,00 EUR ili ukupno 1.250,00 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje od 250,00 EUR ili sveukupno 1.500,00 EUR.

26. Sud nije priznao tužitelja trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući na isto ročište punomoćnik tužitelja niti nije pristupio.

27. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

28. Tuženikovo potraživanje troškova zbog smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelja nakon provedenog vještačenja je neosnovano, jer bi time bila narušena pravna ravnoteža između interesa stranaka, a donesena odluka bila bi prekomjerni teret za tužitelja (potrošača) koji nije dao povod za parnicu. (odluke Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 1341/2022 od 13.12.2022., VSRH br. Rev-1014/2018 od 20.10.2021.).

U Zagrebu, 10. srpnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika