IV Kž-75/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 75/08-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog J. T., zbog kaznenog djela iz članka 249. stavak 4. u svezi s člankom 240. stavak 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja V. Č. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 11. lipnja 2008. broj Kv-172/08 (Kio-106/07), u sjednici održanoj 2. prosinca 2008.,

r i j e š i o j e:

Žalba oštećenog kao tužitelja V. Č. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća Županijskog suda u Zadru, povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja V. Č. protiv osumnjičenog J. T., zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi iz članka 249. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05. – dalje u tekstu: KZ), a sve u svezi s člankom 240. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se donese rješenje o provođenju istrage protiv osumnjičenog J. T. zbog terećenog kaznenog djela.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pregledom svih dokumenata i drugih podataka u predmetnom spisu, ocjenjuje da ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni J. T. počinio teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz članka 249. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. KZ-a, a sve u svezi s člankom 240. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ-a.

IV Kž 75/08-6

Ovdje prije svega valja istaknuti da istražni zahtjev ne sadrži zakonska obilježja kaznenog djela koje je osumnjičeniku stavljeno na teret. Naime, da bi istražni zahtjev mogao predstavljati inicijativu za pokretanje kaznenog postupka, mora biti sastavljen u skladu s odredbom članka 188. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), odnosno u zahtjevu se moraju naznačiti osoba protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi. Iako je sud prvog stupnja pozvao oštećenika kao tužitelja da ispravi istražni zahtjev, niti naknadno ispravljeni činjenični opis ne sadrži sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 249. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. KZ-a, a sve u svezi s člankom 240. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ-a, što je ispravno istaknuto i u pobijanom rješenju.

Naime, osumnjičeniku je činjeničnim opisom stavljeno na teret da 3. ožujka 2006. u Z. u Općoj bolnici u Z., na Odsjeku endokrinologije, oštećenom pokojnom D. Č. nije pružio adekvatnu liječnički pomoć, zbog čega je nakon vrlo kratkog boravka u bolnici D. Č. preminuo, odnosno, kao liječnik nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika, čime je prouzročio smrt jedne osobe te na taj način počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz članka 249. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. KZ-a, a sve u svezi s člankom 240. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ-a.

Kazneno djelo iz članka 240. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ-a čini doktor medicine ili doktor stomatologije koji obavljajući svoju djelatnost iz nehaja ne primijeni mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke, ili primijeni očito nepodobno sredstvo ili način liječenja, ili uopće nesavjesno postupa, pa zbog toga prouzroči pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja neke osobe, dok je člankom 249. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ-a predviđeno kažnjavanje za počinitelje, između ostalih i djela iz članka 240. stavak 3. KZ-a, ako je njihovo postupanje imalo za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu neke osobe, njezino teško narušeno zdravlje, znatno pogoršanje postojeće bolesti ili smrt jedne ili više osoba.

S obzirom na to da ovo djelo spada u tzv. delicta propria, odnosno može ga počiniti samo osoba koja ima posebno svojstvo navedeno u zakonu (doktor medicine ili doktor stomatologije), u činjeničnom opisu djela valja navesti i to svojstvo u kojem postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Također, s obzirom na pravnu oznaku djela, u činjeničnom opisu nedostaje subjektivni element djela, iako iz oznake terećenog djela proizlazi da se radilo o nehajnom postupanju. Nadalje, iz pravnog opisa djela proizlazi da se osumnjičeniku stavlja na teret da nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika. No, u činjeničnom opisu nije navedeno koje to mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke osumnjičenik nije primijenio, a niti podredno koje je očito nepodobno sredstvo ili način liječenja primijenio, odnosno u čemu se sastoji njegovo nesavjesno postupanje prema pacijentu koje je u konačnici dovelo do njegove smrti, već se samo navodi, kao što je to već opisano, da „nije pružio adekvatnu liječničku pomoć“. Dakle, u činjeničnom se opisu ne navodi niti jedan od modaliteta počinjenja ovog djela koji je ostvaren u ponašanju osumnjičenika i koji je u konačnici prouzročio smrt D. Č.

IV Kž 75/08-6

Prema tome, svaki od ovih nedostataka već sam za sebe ukazuje da u činjeničnom opisu nedostaju bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

No, i pored ovih nedostataka, valja istaknuti da iz cjelokupne dokumentacije koja je priložena spisu, kao i iz drugih podataka u spisu ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da su se u ponašanju osumnjičenog J. T. ostvarila obilježja kaznenog djela koje mu se istražnim zahtjevom stavlja na teret, odnosno njegovo postupanje kao liječnika ne može se dovesti u vezu s nastupanjem smrtne posljedice pacijenta. Naime, osnovana sumnja da je netko počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret mora proizlaziti iz dokumenata i podataka u tim dokumentima koji su priloženi uz istražni zahtjev. No, iz te dokumentacije i ostalih prikupljenih podataka, osobito nalaza obdukcije od 17. ožujka 2006., stručnog mišljenja Povjerenstva Ministarstva … od 14. lipnja 2006. te nadopune ovog stručnog mišljenja od 19. rujna 2006., proizlazi da je u konkretnoj situaciji proveden adekvatan liječnički postupak i primijenjena adekvatna terapija koja nije odgovorna za smrt pacijenta. Uzrok smrti su neurološke komplikacije osnovne bolesti (dugogodišnji bolesnik s teškom hemofilijom i simptomskom epilepsijom), odnosno pacijent je preminuo zbog cerebralnog edema i uklještenja tonzila malog mozga kroz veliki otvor lubanje, a što je direktna posljedica epileptičkog grand mal statusa (trajnih učestalih grčeva izazvanih padavicom). Navedeno je potvrđeno i obdukcijskim nalazom.

Stoga ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz članka 187. stavak 1. ZKP-a zbog kaznenog djela za koje oštećenik kao tužitelj tereti osumnjičenog J. T.

Slijedom navedenog, budući da žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 2. prosinca 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ante Potrebica, v.r.