Gž Ovr-23/2017-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 24 Gž Ovr-23/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanta, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. T. d.d., …., 1000 L., R. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u O. društvu M. i Š. d.o.o. iz Z., …, protiv ovršenika M. L. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. N., odvjetnici iz Z., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-eu-27/15-4 od 30. lipnja 2016., dana 04. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e

1. Odbija se žalba ovršenika M. L. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-eu-27/15-4 od 30. lipnja 2016.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Z. T. d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 kuna.

Obrazloženje

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" I. Priznaje se strana sudska odluka i to presuda Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj P 1991/2005 od dana 7. listopada 2005. godine

II. Na temelju pravomoćne i ovršne presude Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj P 1991/2005 od dana 7. listopada 2005. godine a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.352,09 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan isplate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.260,49 EUR-a počevši od 20.04.2005. godine pa do isplate,

- 91.61 EUR-a počevši od 07.10.2005. godine pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena određuje se

o v r h a

pljenidbom novčanih sredstava na računima M. L. iz Z., OIB: … i to po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama i to do iznosa tražbine utvrđene ovim rješenjem te prijenosom tako zaplijenjene tražbine na račun ovrhovoditelja br. računa: IBAN: …, kod A. V. d.d., …;.

Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate.

Zabranjuje se ovršenikovom dužniku da tu tražbinu ispuni ovršeniku, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome.

Pljenidba je provedena s danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku. Pljenidbom se stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini.

Ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 2.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2016. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.“

Protiv citiranog rješenja ovršenik je izjavio žalbu i prijedlog za odgodu osporavajući isto u cijelosti zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ovršenik navodi kako je pobijano rješenje bez ikakvog pravnog temelja, da nije bilo uvjeta da ovršna isprava stekne svojstvo ovršnosti, budući je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom odnosno da je proteklo više od 10 godina od donošenja iste. Navodi kako nije bilo uvjeta da se strana odluka prizna budući je ista u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama državnog uređenja što dokazuje činjenicom da ovršenik do dana primitka pobijanog ovršnog rješenja nije znao za postojanje bilo kakvog parničnog postupka na teritoriju Republike Slovenije, odnosno za isti je saznao tek 20. srpnja 2015. kada je ovršeniku prvi puta dostavljena opomena o stanju duga te poziv na plaćanje istog od strane ovrhovoditelja.

Tužba od 25. kolovoza 2005. da mu nije bila dostavljena na odgovor. Navodi kako je na području Republike Slovenije boravio do 10. studenog 2003. kada je preselio u Republiku Hrvatsku u kojoj je imao prebivalište u vrijeme podnošenja tužbe pa mu stoga dostava tužbe na odgovor nije bila uredno dostavljena. Dakle, da je nezakonitim postupanjem ovrhovoditelja kao i tijela koje je donijelo citiranu presudu, zbog propuštanja zakonite dostave tužbe na odgovor, ovršeniku uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom. Nadalje, ovršenik navodi kako nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenjem ovršnog rješenja, u odnosu na ovršnu ispravu, odnosno kako nije bilo uvjeta da ovršna isprava stekne svojstvo ovršnosti s obzirom da ovršenik nije imao prijavljeno prebivalište na području Republike Slovenije, te je na taj način ovrhovoditelj povrijedio pravilo o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti budući da je tužbu morao podnijeti stvarno i mjesno nadležnom sudu u Republici Hrvatskoj.

Navedenim postupanjem ovršeniku da su prouzročeni nepotrebni sudski i odvjetnički troškovi, kao i dodatna šteta u obliku naknade dosuđenog troška te plaćanja kako glavnice tako i kamata i to za razdoblje od 10 godina unatrag. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da sud ukine rješenje o ovrsi i odbaci ovršni prijedlog odnosno donese rješenje o odgodi ovrhe do završetka postupka po pravnom lijeku budući da bi provođenjem iste ovršenik trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, a protiv odluke na temelju koje je određena ovrha u ovome postupku je izjavljen pravni lijek sukladno odredbi čl.

52. i 53. Ovršnog zakona.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je žalba ovršenika u cijelosti neosnovana. Ističe da su neutemeljeni prigovori ovršenika koji se odnose na zastaru predmetnog potraživanja. Nadalje, neosnovanim i paušalnim smatra navode ovršenika da je prvostupanjski sud donio rješenje bez ikakvog pravnog temelja s obzirom da je ovrhovoditelj dostavio sudu svu potrebnu dokumentaciju, uključujući presudu Okružnog suda u Ljubljani, poslovni broj P 1991/2005 od 7. listopada 2005. s klauzulom pravomoćnosti u izvorniku, prijevod navedene presude ovjeren od strane stalnog sudskog tumača, te europski ovršni nalog. Netočnim smatra navode ovršenika kako je navedena priznata odluka stranog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske jer je ista donesena sukladno svim mjerodavnim važećim pravnim propisima. U odnosu na navode ovršenika kako mu tužba od 25. kolovoza 2005. nije dostavljena na odgovor ovrhovoditelj ističe kako iz obrazloženja predmetne presude nedvojbeno proizlazi da je tužba dostavljena ovršeniku na odgovor, ali isti je propustio u ostavljenom roku odgovoriti na dostavljenu tužbu. Stoga ovrhovoditelj smatra apsolutno neosnovanim navode ovršenika kako nije znao da se protiv njega vodi postupak odnosno da mu predmetna tužba nije dostavljena na odgovor. Na kraju, ovrhovoditelj ističe kako je neosnovan i bespredmetan prijedlog ovršenika da se donese rješenje o odgodi ovrhe, pa slijedom svega navedenog predlaže da županijski sud žalbu ovršenika odbije u cijelosti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, u odnosu na u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba postupka, da nije znao za postojanje bilo kakvog parničnog postupka na teritoriju Republike Slovenije odnosno da mu predmetna tužba nije bila dostavljena na odgovor, valja reći kako ovršenik sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP). Ovaj sud nalazi kako takva povreda nije počinjena jer iz samog obrazloženja presude proizlazi kako je predmetna tužba ovršeniku dostavljena na odgovor, ali da je isti u zakonom predviđenom roku propustio odgovoriti na tužbu odnosno da je time ovršeniku bilo omogućeno raspravljanje pred sudom.

Također, ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. točka 1., 3. i 5. te okolnosti iz točke 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje OZ), niti su počinjene bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. ZPP, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 50. st. 5. OZ.

Iz spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjski sud pod toč. I. izreke pobijanog rješenja, nakon što je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za priznanje strane sudske odluke, priznao presudu Okružnog suda u Ljubljani, poslovni broj P 1991/2005 od dana 7. listopada 2005., a zatim pod toč. II. istog rješenja, temeljem navedene presude, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, te na kraju pod toč. III. naložio ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak postupka.

Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZRSZ), koje se odnose na priznanje i izvršenje stranih odluka.

Međutim, prema izričitoj odredbi čl. 3. ZRSZ, odredbe toga Zakona ne primjenjuju se na odnose iz članaka 1. ovog Zakona ako su oni regulirani drugim saveznim zakonom ili međunarodnim ugovorima. Kako su u konkretnom slučaju odnosi u građanskim stvarima između Republike Hrvatske i Republike Slovenije uređeni međunarodnim ugovorom, to se ovdje ne primjenjuju odredbe ZRSZ već odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima ("Narodne novine"

– Međunarodni ugovori, broj 3/94), i to odredbe o priznanju i izvršenju sudskih odluka.

Stoga, iako se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na odredbe ZRSZ, isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je i primjenom odredaba čl. 20. - 23. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, valjalo priznati presudu Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj P 1991/2005 od 7. listopada 2005. godine.

Odredbom čl. 20. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, propisano je da države ugovornice pod uvjetima iz ovog Ugovora na svojem teritoriju priznaju i izvršavaju sudske odluke u građanskim stvarima te sudske nagodbe u takvim predmetima, donesene i sklopljene pred sudom druge države ugovornice, dok je odredbom članka 21. st. 1. propisano da se odluke iz čl. 20. priznaju i izvršavaju uz ispunjenje osam taksativno navedenih uvjeta.

Odredbom čl. 22. st. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, propisano je da molbi za priznanje i izvršenje odluke treba priložiti pravomoćnu odluku ili njen ovjereni prijepis s potvrdom o pravomoćnosti i izvršnosti, te potvrdu da je stranka koja nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je bila donesena odluka, sukladno zakonu države koja je odluku donijela, pravilno i pravovremeno pozvana na raspravu.

U konkretnom slučaju, presuda sadrži klauzulu pravomoćnosti i klauzulu ovršnosti po pravu države u kojoj je donesena, te je priložen prijevod navedene presude ovjeren od strane stalnog sudskog tumača, dok iz samog obrazloženja presude proizlazi kako je predmetna tužba ovršeniku dostavljena na odgovor, ali da je isti u zakonom predviđenom roku propustio odgovoriti na tužbu, slijedom čega je i donesena presuda, i to presuda zbog ogluhe.

Treba istaknuti da sud u ovršnom postupku nije ovlašten ispitivati okolnosti koje su prethodile utvrđenju ovršnosti ovršne isprave, odnosno zbog načela formalnog legaliteta isključeno je osporavanje zakonitosti postupka koji je prethodio ovršnoj ispravi. Također, za navesti je da se pravilnost dostave strane sudske odluke i dr. prosuđuje prema propisima države čiji je sud tu odluku donio, a ne prema propisima države koja stranu sudsku odluku priznaje.

Nadalje, suprotno ovršenikovim žalbenim navodima, odluka po svom sadržaju nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama državnog uređenja i njeno priznanje nije protivno javnom poretku Republike Hrvatske. Aktom priznanja, priznaje se učinak (pravna djelotvornost) strane sudske odluke i na području Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju samo s učinkom za ovaj postupak, ne ulazeći pri tom u razloge te odluke i primjenu prava kod donošenja te odluke.

Kako je u konkretnom slučaju presuda Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj P 1991/2005 od 7. listopada 2005. godine priznata s učinkom u predmetnom ovršnom postupku i sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, to ista predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ.

Utoliko je pravilno prvostupanjski sud smatrao da su ispunjene pretpostavke za priznanje strane sudske odluke, a kako je prijedlog za ovrhu sukladan ovršnoj ispravi, to je pravilno i određena predložena ovrha.

Odluka o trošku je pravilna i zakonito odmjerena, sukladno članku 14. OZ-a.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 kuna, ovaj sud je odbio navedeni zahtjev s toč. 2. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, s obzirom da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ).

O žalbenim razlozima ovršenika iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ, kao i o zahtjevu ovršenika za odgodu ovrhe odlučio je prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg ovršenik, do dostave predmeta ovom sudu, nije ulagao žalbu, pa isto rješenje nije predmet ispitivanja ovog drugostupanjskog suda.

U Zadru, 04. siječnja 2019.

Nacrt odluke izradio

S U T K I N J A

viši sudski savjetnik

Marko Dubovac

Marina Tanta