Gž R-172/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-172/2017-2

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Arijane Bolanča kao predsjednice vijeća, mr.sc. Dražana Penjaka i Verice Franić kao članova vijeća, u pravnoj stvari G. k. Z. d. iz K., OIB: ..., zastupano po Odvjetničkom društvu R. i O., protiv tuženika G. Đ. iz K., OIB: ..., zastupan po punomoćniku Ž. Š. odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. 4 P-1468/13 od 02. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 4 P-1468/13 od 02. studenog 2016. tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku G. Đ. iz K., OIB: ... da tužitelju G. k. Z. d. iz K., OIB: ... isplati iznos od 103.529,73 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. svibnja 2012., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 25.270,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 2. studenog 2016. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana." Nalaže se tužitelju da na ime troškova postupka isplati tuženiku 34.602,50 kuna sve u roku od osam dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos od 27.770,00 kuna počev od 02. studenog 2016. a na iznos od 6.832,50 kuna počev od 5. siječnja 2017. pa sve do konačne isplate.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 103.529,73 kune s pripadajućim kamatama, kao i da na ime troškova postupka isplati iznos od 25.270,00 kuna.

Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači a podredno ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije dat.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu 103.529,73 kune s pripadajućim kamatama s osnova neosnovanog obogaćenja.

Između parničnih stranaka nije sporno:

-da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o radu temeljem kojeg je tuženik bio u obvezi obavljati poslove voditelja marketinga;

-da je prema aktima tuženika za obavljanje tih poslova bila obvezna visoka stručna sprema – ekonomskog smjera;

-da je tuženik pri zaključenju ugovora o radu prezentirao lažnu potvrdu Ekonomskog fakulteta u Z. da je završio Ekonomski fakultet i time stekao visoku stručnu spremu iako je imao samo srednju stručnu spremu;

-da je tuženiku otkazan ugovor o radu upravo zbog prezentiranja lažne potvrde o stečenoj izobrazbi;

-da je tužitelju kao osobi sa visokom stručnom spremom bila obračunata plaća temeljem koeficijenta od 2,7 iako mu je pripadao koeficijent od 1,80 a najviše 2,0 temeljem srednje stručne spreme koju je imao;

-da je u spornom periodu, na ime razlike u koeficijentu, dobio na ime plaće uvećani iznos od 103.529,73 kune.

Temeljem tako nesporno utvrđenog činjeničnog stanja zaključak suda prvog stupnja da se tužitelj neosnovano obogatio za utuženi iznos ne može prihvatiti kao pravilan. Naime, temeljem članka 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje: ZR) poslodavac je u obvezi omogućiti radniku da obavlja posao radi kojeg je zaključio ugovor o radu i isplatiti mu plaću, a radnik je u obvezi prema uputama poslodavca osobno obaviti posao radi kojeg je zaključio ugovor.

Iz iskaza saslušanog svjedoka D. T., Z. I., D. G. može se nedvojbeno zaključiti da je tuženik uspješno obavio posao radi kojeg je zaključio ugovor i da nije bilo primjedbi na kvalitetu i opseg rada tuženika, a niti je tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe osporavao kvalitetu rada tuženika.

Stoga, sama činjenica da tuženik nije imao traženu stručnu spremu za poslove radi kojih je zaključio ugovor o radu, prema kriterijima propisanih općim aktima tužitelja, i kada je uspješno obavljao te poslove poslodavac mu je isplatio na ime ugovoreni iznos plaće, sve do prestanka ugovora o radu temeljem otkaza. Dakle, osnov isplate plaće je ugovor o radu, odnosno obavljeni rad.

Stoga, tvrdnja tužitelja da se tuženik neosnovano obogatio je pravno neutemeljena, jer pravni osnov za izvršene isplate je postojao a momentom otkaza ugovora o radu tužitelj je prestao vršiti isplate tuženika, jer pravni osnov od tada više ne postoji.

Poradi iznesenoga valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženik je priložio troškovnik u kojem su popisane samo radnje koje su bile nužne za vođenje postupka. Tuženiku su priznati i nastali troškovi žalbenog postupka.

U Splitu 5. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča, v. r.