Gzz-9/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K.-M. d.o.o. P., koga zastupa mr. R. F., odvjetnik u P., protiv ovršenka S. A. vl. M. J. iz P., radi namirenja 26.680,00 kn, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 7. lipnja 2004. godine, br. G-DO 549/04 podignut protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. siječnja 2004. godine, br. Pž 2482/03, kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 29. listopada 2001. godine, br. Ovrv 174/99, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2006. godine,
Legislator headnote
AI generatedGzz-9/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nalazeći da je protiv rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci od 15. ožujka 1999. godine, br. Ovrv 174/99 prigovor podnijela treća osoba A. d.o.o. iz P. a ne ovršenik S. A. vl. M. J., a da se ne radi o prigovoru treće osobe u smislu čl. 55. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03 – dalje u tekstu OZ) nižestupanjski sudovi su odbacili prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja o ovrsi kao nedopušten.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 9/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K.-M. d.o.o. P., koga zastupa mr. R. F., odvjetnik u P., protiv ovršenka S. A. vl. M. J. iz P., radi namirenja 26.680,00 kn, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 7. lipnja 2004. godine, br. G-DO 549/04 podignut protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. siječnja 2004. godine, br. Pž 2482/03, kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 29. listopada 2001. godine, br. Ovrv 174/99, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske se prihvaća, ukidaju se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. siječnja 2004. godine, br. Pž2482/03-2 i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 29. listopada 2001. godine, br. Ovrv 174/99 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prigovor treće osobe kao nedopušten. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremeni, dopušteni i potpuni zahtjev za zaštitu zakonitosti izjavilo je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Stranke na zahtjev za zaštitu zakonitosti nisu odgovorile.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Nalazeći da je protiv rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci od 15. ožujka 1999. godine, br. Ovrv 174/99 prigovor podnijela treća osoba A. d.o.o. iz P. a ne ovršenik S. A. vl. M. J., a da se ne radi o prigovoru treće osobe u smislu čl. 55. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03 – dalje u tekstu OZ) nižestupanjski sudovi su odbacili prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja o ovrsi kao nedopušten.
Osnovano se u zahtjev za zaštitu zakonitosti ističe da je u postupku došlo do bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3., čl. 381. te čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer nižestupanjski sudovi utvrđuju da je prigovor (pogrešno navedeno žalba) protiv rješenja o ovrsi podnijela treća osoba – A. d.o.o. iz P., što je u suprotnosti sa sadržajem prigovora protiv rješenja o ovrsi, iz kojeg proizlazi da ga je podnio ovršenik osobno pri čemu je irelevantno što je prigovor pisan na memorandumu poduzeća A. d.o.o. iz P. iz čega proizlazi da podnositelj prigovora nije treća osoba već ovršenik pa da nisu bili ispunjeni uvjeti za odbačaj prigovora.
Naime, iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je ovršenik označen kao S. A. vl. M. J. iz P., a iz sadržaja prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da ga je sastavio i potpisao ovršenik osobno u svoje ime doduše naveden kao M. J.. Prigovor protiv rješenja o ovrsi napisan je na memorandumu A. d.o.o. iz P., no iz toga se ne može zaključiti da je prigovor protiv rješenja o ovrsi podnio A. d.o.o. kao treća osoba, pa je zaista zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je prigovor protiv rješenja o ovrsi podnijela treća osoba u suprotnosti sa sadržajem prigovora protiv rješenja o ovrsi.
Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku (čl. 19. st. 1. OZ) bitna povreda odredaba postupka uvijek postoji između ostaloga – ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ta odredba na odgovarajući način se primjenjuje i u postupku po žalbi protiv rješenja (čl. 381. ZPP).
Kako je ostvaren razlog istaknut u zahtjevu za zaštitu zakonitosti valjalo je prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 408. st. 2. u vezi čl. 394. st. 1. i čl. 399. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ).
U Zagrebu, 29. ožujka 2006. godine
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.