I Kž-105/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 105/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tanje Pavelin Borzić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 182. st. 2. u vezi s čl. 178 st. 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, od 27. siječnja 2010., broj Kir-565/09-28 (Kv-12/10), u sjednici održanoj 17. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba izručenika M. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem utvrđeno ispunjenje zakonskih uvjeta za izručenje Republici Srbiji izručenika M. T. radi izdržavanje kazne zatvora u trajanju od četiri godine po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bačkoj Palanci broj K-214/08 od 15. prosinca 2008.

Istim rješenjem, kojim je utvrđeno ispunjenje zakonskih uvjeta za izručenje, odlučeno je da mjera pritvora ostaje na snazi tijekom cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja o izručenju.

Protiv tog rješenja je žalbu podnio izručenik, putem braniteljice Ž. B., odvjetnice iz S. B., sa prijedlogom da sud prihvati žalbu, ukine ili preinači pobijano rješenje, te prema potrebi predmet vrati na ponovan postupak.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledanja spisa, pisanim je očitovanjem predložio žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

I Kž 105/10-3

U obrazloženju žalbe se ističe da je izručenik državljanin K. D., da bi trebao biti izručen K. D., da je kazneni postupak K-214/08 proveden u odsutnosti izručenika, te da je određivanje pritvora neosnovano.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je izručenik stranac koji je, na temelju odluke pravosudnog tijela države koja izručenje traži, osuđen zbog kaznenog djela kažnjivog u skladu sa zakonom te države, a djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu (čl. 34. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, dalje: ZOMPO). Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio kako molba za izručenje sadrži sve potrebne podatke i dokumentaciju prema odredbi čl. 43. u vezi s čl. 8. st. 3. ZOMPO i čl. 12. Europske konvencije o izručenju te I. i II. Dopunskom protokolu. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bačkoj Palanci od 15. prosinca 2008. godine, broj K-214/08, koja je postala pravomoćna i izvršna 19. ožujka 2009., izručeniku izrečena kazna zatvora u trajanju četiri godine, zbog počinjenja kaznenog djela nedozvoljene spolne radnje iz čl. 182. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi s čl. 178. st. 1. KZ Republike Srbije koje odgovara kaznenom djelu protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa iz čl. 188. st. 1. KZ Republike Hrvatske, a pravomoćnom presudom je izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od četiri mjeseca (čl. 34. st. 2. i 3. ZOMPO).

Nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da ne postoje razlozi za odbijanje izručenja iz čl. 35. st. 1. toč. 1.-6. ZOMPO-a. Naime, izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, kazneno djelo zbog kojeg se izručenje traži nije počinjeno na području Republike Hrvatske, protiv nje ili njezina državljanina, djelo zbog kojeg se traži izručenje je kazneno djelo i po domaćem kaznenom zakonodavstvu i po zakonu države u kojoj je počinjeno, po domaćem zakonu nije nastupila zastara izvršenja kazne, izručenik nije suđen kod domaćeg suda, niti se postupak protiv njega vodi pred tim sudom, a istovjetnost izručenika je nedvojbeno utvrđena.

Žalbeni navodi izručenika da je državljanin K. D. i da treba biti izručen K. D. ne predstavlja zapreku za donošenje odluke o njegovom izručenju. Naime, u skladu sa čl. 22. Europske konvencije o izručenju, postupak izručenja se vodi isključivo po zakonu zemlje od koje se traži izručenje, a ZOMPO ne propisuje da se izručenik može izručiti isključivo državi čiji je državljanin, niti K. D. traži njegovo izručenje. Nadalje, nasuprot tvrdnji žalitelja, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 3. Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju, da strana od koje se izručenje traži ima pravo odbiti izručenje, ako po njezinom mišljenju, postupak u okviru kojeg je izrečena presuda u odsutnosti ne udovoljava minimalnim pravima na obranu koja imaju sve osobe optužene za kaznena djela.

Budući i dalje egzistiraju razlozi za pritvor a država moliteljica je unutar 40 dana dostavila svu potrebnu dokumentaciju vezano za izručenje (čl. 48. st. 1. ZOMPO) to, nasuprot tvrdnji žalitelja, postoji zakonski osnov da mjera pritvora ostane na snazi tijekom cijelog postupka izručenja (čl. 49. st. 1. ZOMPO).

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u skladu s čl. 398. st. 4. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu izručenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

I Kž 105/10-3

S obzirom na izneseno, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Tanja Pavelin Borzić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.