Criminal appeal dismissed; voluntary drug surrender recognized as mitigating circumstance under Croatian Criminal Code.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance conviction for unauthorized drug trafficking. The appellant argued that his confession and voluntary surrender of drugs should have resulted in a suspended sentence or exemption from punishment. The court rejected this, ruling that while these actions constituted mitigating circumstances, they did not warrant a complete exemption from criminal liability given the nature of the offense and the appellant's age.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 2. KZ; Čl. 173. st. 8. KZ: Voluntary contribution to the discovery of a crime may serve as a mitigating circumstance but does not automatically mandate exemption from punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-134/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. C. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 20. prosinca 2002. godine broj K-54/02, u sjednici održanoj dana 24. travnja 2003. godine,
p r e s u d i o je:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. Z.C. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja opt. Z.C. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po tim propisima, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. do 23. listopada 2002. godine.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, po branitelju M.P., odvjetniku iz P., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i predložio da se ona preinači te optuženik oslobodi kazne ili da se prema njemu primjeni uvjetna osuda.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije.
Žalba nije osnovana.
Obrazlažući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona (pogrešna primjena materijalnog prava), žalitelj navodi kako je priznanjem djela optuženik "pokazao da je imao potpuno nejasnu predodžbu o mogućem počinjenju kaznenog djela neovlaštene kupnje radi prodaje opojnih droga", iz čega se dade zaključiti da se je on nalazio u zabludi, te što nije oslobođen kazne primjenom odredbe iz čl. 173. st. 8. KZ, budući da je "dragovoljno bitno pridonio otkrivanju kaznenog djela".
Međutim, ne može biti govora o tome da je optuženik bio u zabludi kako u smislu čl. 46. KZ, tako ni čl. 47. KZ. Jer, osim što nije sporno da on nije imao ovlaštenje za nabavu i namjeravanu prodaju odnosne droge, sasvim je životno i logično da je bio svjestan i protupravnosti djela, imajući u vidu njegovu životnu dob (navršena 21 godina života) pa i opću informiranost građana o zlouporabama opojnih droga i njihovom štetnom djelovanju.
Time, pak, što je optuženik priznao inkriminirano djelo tijekom glavne rasprave (l. 56- 57), ne i istrage (l. 45-46), te što je na upit policajca dragovoljno izručio drogu (l. 3) ne znači da je morao biti oslobođen kazne.
Naime, prema odredbi čl. 173. st. 8. KZ, počinitelj kaznenog djela se može, znači ne mora osloboditi kazne ako je dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela, pa ako se i uzme da takav značaj ima njegovo priznanje (u odnosu na kaz. djelo iz čl. 173. st. 2. KZ), prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kada mu je izrekao kaznu, a priznanje djela i dragovoljnu predaju droge cijenio kao posebno izraženu olakotnu okolnost. Stoga ne postoje povrede kaznenog zakona (iz čl. 368. toč. 2. i toč. 5. ZKP) na koje se ukazuje u žalbi, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene ni druge povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti.
Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog odluke o kazni.
Naime, kada je prvostupanjski sud, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana i u istu mu uračunao vrijeme provedeno u
i tu i mladost optuženika,
pritvoru, onda je sve utvrđene olakotne okolnosti, uključujuć
ispravno vrednovao, zanemarujući u konkretnom slučaju činjenicu da su ovakva kaznena djela odista učestala, pa otud i posebno društveno opasna.
Stoga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 24. travnja 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Gledec, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.