Rev-527/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 527/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.V. iz K., koga zastupa D.B., odvjetnik iz R., protiv tuženice C. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 4. studenog 1992.g. br. Gž 1368/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Senju od 27. ožujka 1992.g. br. P 42/91-22, u sjednici održanoj dana 1. veljače 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Okružnog suda u Rijeci od 4. studenog 1992.g. br. Gž 1368/92-2, i presuda Općinskog suda u Senju od 27. ožujka 1992.g. br. P 42/91-22, i sudi:

Tuženica je dužna platiti tužitelju na ime naknade štete i to na ime naknade nematerijalne štete te materijalne štete zbog naknade troškova povećane ishrane i tuđe pomoći ukupno iznos od 3,507.075 (slovima: trimilijunapetstotinasedamtisućasedamdesetpet) HRD zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. ožujka 1992.g. do isplate, te na ime izgubljene zarade iznos od 10.219 (slovima: desettisućadvijestodevetnaest) HRD zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 50 HRD od 1. siječnja 1988.g. do isplate, na iznos od 226 HRD od 1. siječnja 1989.g., na iznos od 3.560 HRD od 1. siječnja 1990.g., te na iznos od 6.381 HRD od 1. ožujka 1991.g. sve do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 135.000 (stotridesetpettisuća) HRD sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete te materijalne štete koju čine troškovi tuđe pomoći i pojačane ishrane ukupno iznos od 2,623.075 HRD zajedno sa kamatama te na ime izgubljene zarade iznos od 10.219 HRD zajedno s kamatama te parnični trošak.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je u štetnom događaju dobio višestruke vrlo teške tjelesne ozljede, morao je biti podvrgnut operacijama te je došlo prilikom liječenja do komplikacija, a zbog čega svega je po utvrđenju suda prvoga stupnja trpio jake bolove 2 mjeseca, srednje jake oko 12 mjeseci i lakše oko 32 mjeseca, koji postoje i dalje. Zbog ovakvog trajanja i intenziteta fizičkih boli ovaj sud smatra da iznos od 600.000 HRD što su mu sudovi nižega stupnja dosudili kao satisfakciju ove nematerijalne štete, je premalen, a iznos od 1,200.000 HRD koliko tužitelj traži kao naknadu ove nematerijalne štete po mišljenju ovoga suda nije prevelik.

Sud prvog stupnja je također utvrdio da je tužitelj trpio vrlo intenzivan strah zbog težine povrede koji da je na samom početku trajao oko 10-14 dana te se ponovno pojavio u jakom intenzitetu pojavom komplikacija u vidu mekroze kože na potkoljenici i prijelazom infekcije na kost kada je postojala opasnost od gubitka noge.

Zbog ovakvog trajanja i jačine straha što ga je tužitelj trpio ovaj sud također smatra da iznos od 40.000 HRD koji su mu dosudili sudovi nižega stupnja kao naknadu ove štete je premalen i ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu ove štete, dok iznos od 100.000 HRD koji tužitelj traži temeljem navedenog pravnog osnova nije prevelik.

Sudovi nižega stupnja su u cijelosti prihvatili kao osnovan zahtjev tužitelja temeljem satisfakcije za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženosti.

Iz navedenih razloga u spomenute dvije odluke sadržane u pobijanoj presudi sudovi nižega stupnja su pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske), pa je stoga reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti i u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

Sudovi nižega stupnja su također u cijelosti udovoljili tužiteljevu zahtjevu za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade.

Ti sudovi su utvrdili visinu troškova koje je tužitelj imao zbog pojačane ishrane i tuđe pomoći, te su u skladu s tim dosudili mu i naknadu tih troškova.

Tužitelj u reviziji ne iznosi bilo kakve razloge protiv odluke o naknadi materijalne štete. U prije navedeni iznos koji je tužitelju dosuđen ovom presudom uračunat je iznos od 35.425 HRD naknade štete, što ga je tuženica dobrovoljno naknadila tužitelju.

U Zagrebu, 1. veljače 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.