Supreme Court partially allows appeal on interest calculation but dismisses appeal on procedural costs ruling.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially accepted the appellant's review regarding the calculation of compound interest on the principal debt, ordering the defendant to pay additional interest for a specific period. However, the court rejected the review concerning the procedural costs ruling, citing established jurisprudence that such rulings are not subject to review. The decision was based on the principle that procedural cost rulings do not conclude the main proceedings and thus fall outside the scope of reviewable decisions.
Legislator headnote
AI generatedčl. 393. ZPP; čl. 400. st. 1. ZPP: While a review may be permitted if lower court decisions deviate from established case law regarding the main issue, a ruling on procedural costs is not subject to review as it does not conclude the proceedings regarding the subject matter of the dispute.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 819/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. Š., odvjetniku u I., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x 327/2014 od 26. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1814/07 od 17. siječnja 2014., u sjednici održanoj 31. svibnja 2017.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i slijedom toga preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x 327/2014 od 26. veljače 2016., u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice (pod II. izreke) i sudi:
„Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju daljnje zatezne kamate na iznos glavnice od 3.476,78 Eura za vrijeme od 21. travnja 2005. do 16. siječnja 2014. po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“
II. Odbacuje se revizija tužitelja glede pitanja o troškovima postupka.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime osigurnine iznos od 3.476,78 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice od 5. listopada 2013. do isplate.
III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 17. siječnja 2014. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, dok se za više traženo trošak tužitelja odbija kao neosnovan.“
Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-1814/07 od 17. siječnja 2014., u pobijanom dijelu i to:
- pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku, u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 3.476,78 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate,
II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-1814/07 od 17. siječnja 2014., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu zateznih kamata koje teku na iznos glavnice od 05. listopada 2013., do isplate i u dijelu odluke o trošku postupka pod točkom III. izreke i u tom dijelu sudi:
„1. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos glavnice od 3.476,78 Eur-a koje teku od 17. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, dok se za više zatraženi iznos kamata zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“
2. Dužan je tuženik, u roku od petnaest dana, isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 17.150,00 kuna.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.“ Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08,i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju važnog materijalnopravnog i procesnopravnog pitanja.
Materijalnopravno pitanje sukladno navodima revizije svodi se na dilemu početka tijeka zatezne kamate na iznos isplate osigurane svote kada se osiguranik nije prije podnošenja tužbe obratio osiguratelju radi isplate osigurane svote kada je nastupio osigurani slučaj, a vodeći računa o sadržaju odredbe čl. 919. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO).
Drugo procesnopravno pitanje odnosi se na pitanje primjene ZPP-a kod odmjeravanja troškova postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je glede materijalnopravnog pitanja dopuštena (tijek zateznih kamata) jer se po ocjeni ovog suda radi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a nije dopuštena glede procesnopravnog pitanja (troškovi postupka).
Ovaj sud, kada se podnosi revizija sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurane svote na ime police životnog osiguranja, zbog nastupanja invaliditeta kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. listopada 2003.
U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- kako je tužitelj s tuženikom 28. ožujka 2001., zaključio Ugovor o životnom osiguranju, na način što je potpisao Ponudu za osiguranje života broj ... kao i da je dana 08. travnja 2001., tužitelj sklopio Policu osiguranja života broj ... s trajanjem osiguranja od 01. travanja 2001., do 01. travnja 2031., te da je policom ugovoreno dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja za 100 % trajnog invaliditeta u visini od 60.000,00 tadašnjih DEM, dok je ugovorena svota osiguranja za trajni invaliditet u iznosu od 40.000,00 DEM,
- kako iz Police osiguranja života proizlazi da su sastavni dio ugovora spomenuta ponuda broj ..., Opći uvjeti za osiguranje života (dalje: Opći uvjeti), Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (dalje: Posebni uvjeti), Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta, Tablica kapitaliziranih svota osiguranja i Tablica otkupnih vrijednosti,
- kako je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 05. listopada 2003., u mjestu Z. kada je zadobio udarac u glavu, trzajnu ozljedu vrata, prijelom lijeve ključne kosti te povredu desnog koljena, koje ozlijede su dijagnosticirane u KBC S. kao i da je tužitelj bio hospitaliziran u razdoblju od 05. listopada 2003., do 07. listopada 2003.,
- kako iz Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života tuženika proizlazi da su ti uvjeti, zajedno s Općim uvjetima za osiguranje života sastavni dio ugovora o osiguranju života te da je člankom 10. Posebnih uvjeta reguliran način prijave nesretnog slučaja,
- kako iz članka 10. točka 1. Posebnih uvjeta proizlazi da je osiguranik dužan nesretni slučaj prijaviti u roku od trideset dana od dana nastanka osiguranog slučaja, na tiskanici osiguratelja,
- kako iz članka 10. točka 6. spomenutih Posebnih uvjeta proizlazi da ako ugovaratelj ne prijavi nesretni slučaj prema odredbama Posebnih uvjeta nego odmah pokrene sudski spor protiv osiguratelja, da takva tužba nema značaj prijave i smatra se preuranjena a svi troškovi takvog sudskog postupka (sudske pristojbe, troškovi vještačenja, nagrada i troškovi odvjetnika, svjedoka i drugo) bez obzira na ishod sudskog spora padaju na teret tužitelja, dok iz točke 7. proizlazi da u takvim sporovima tužitelj nema pravo na naknadu kamata na presuđeni iznos,
- kako tužitelj, nije prije pokretanja predmetnog parničnog postupka prijavio tuženiku nesretan slučaj sukladno čl. 10. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja.
Odredbom čl. 919. st. 1. ZOO-a propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
O pitanju, početka tijeka zatezne kamate i od kada se može smatrati da je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO-a tuženik došao u zakašnjenje s isplatom ugovorene osigurane svote, u situaciji kada se prije pokretanja parnice nije obratio osiguratelju, ovaj sud izrazio je svoje pravno shvaćanje u odluci Rev-590/07 od 4. srpnja 2007. u kojoj je rečeno:
„Prema odredbi čl. 919. st. 1. ZOO-a, kad se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
Obveza osiguratelja da plati kamatu zbog toga što je zakasnio s isplatom naknade ili ugovorene svote po ugovoru (dobrovoljno osiguranje) ne teče od dana štetnog događaja već od trenutka kad je osiguratelj dospio u zakašnjenje i izvršenje svoje obveze u smislu čl. 919. st. 1. i 2. ZOO-a.
Sudovi nisu povjerovali tužitelju da je isti tuženiku podnio zahtjev za isplatu prije podnošenja tužbe, te da mu je dostavio medicinsku dokumentaciju, jer takve tvrdnje tužitelj nije potkrijepio nikakvim dokazima, pa su sudovi pravilno zaključili da tužitelj osnovanost svojih navoda nije dokazao.
Ponovljena tvrdnja u reviziji ne može dovesti u sumnju utvrđenja nižestupanjskih sudova.
Polazeći od utvrđene činjenice da je tuženik saznao, da se osigurani slučaj dogodio tek primitkom tužbe, to je tužitelju s osnovom dosuđena zatezna kamata sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO-a počem od 20. svibnja 2005. do 31. siječnja 2004. u iznosu od 2.525,01 kn, a prema izračunu financijskog vještaka koji tužitelj nije osporio, dok je za preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelj pravilno odbijen“.
Dakle kada se osiguranik tuženika nije prije pokretanja parnice obratio osiguravatelju s zahtjevom za isplatu osigurane svote, valja smatrati da je to učinio podnošenjem tužbe sudu, a tuženik je dobio obavijest o osiguranom slučaju danom dostave tužbe (u ovom slučaju 6. travnja 2005. - list 3 spisa).
Stoga tužitelju u takvoj situaciji kada se prije pokretanja parnice nije obratio osiguravatelju i obavijestio ga o nastupu osiguranog slučaja, zatezna kamata sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO-a teče istekom četrnaestog dana računajući od slijedećeg dana od dana dostave tužbe.
U ovom sporu to znači da rok od 14 dana počinje teći 7. travnja 2005., a ističe 20. travnja 2005., pa se ima smatrati da se tuženik od prvog slijedećeg dana nalazi u zakašnjenju glede obveze isplate osigurane svote, tj. od 21. travnja 2005.
Pritom valja naglasiti da prema ocjeni ovog suda odredbe Posebnih uvjeta na koje se poziva tužena i koje primjenjuju sudovi nižeg stupnja nemaju mjesta jer su one prije svega suprotne prisilnoj normi odredbe čl. 919. st. 1. ZOO-a i ne mogu se ugovorom mijenjati, ali i stoga što ovako kako su koncipirane u Posebnim uvjetima osiguravatelja predstavljaju poseban teret za osiguranika kao slabiju ugovornu stranu pa se niti u takvom sadržaju ne mogu primjenjivati tim prije što svojim sadržajem posve odstupaju od već ranije izraženog pravnog shvaćanja ovog suda u Rev-590/07 od 4. srpnja 2007. koje se ovom odlukom reafirmira.
Slijedom navedenog, kako odluke sudova nižeg stupnja odstupaju od već ranije izraženog pravnog shvaćanja ovog suda o istom materijalnopravnom pitanju, valjalo je dopustiti izvanrednu reviziju tužitelja, te odlučiti kao u izreci i tužitelju pored već dosuđene zatezne kamate dosuditi i zateznu kamatu od dana isteka roka od 14 dana od saznanja za štetni događaj koji se poklapa s danom primitka tužbe, pa do dana kojeg je sud drugog stupnja tužitelju priznao tijek zatezne kamate.
Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja djelomično prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.
U odnosu na reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
Na osnovu izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka.
Sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranaka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Imajući u vidu da je tužitelj uspio sa revizijom glede odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, a da je revizija odbačena samo u odnosu na odluku troškovima postupka, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) tužitelju valjalo dosuditi troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav revizije prema Tbr. 10/6 OT u iznosu od 1.250,00 kuna uz pripadajući porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42 OT-a u iznosu od 312,50 kuna, dakle, ukupno 1.562,50 kuna.
Zagreb, 31. svibnja 2017.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.