Rev-274/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 274/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. S. pok. J. iz D., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. K. B. udove V. iz Z., 2. J. B. udove J. iz D., zastupanih po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., radi utvrdjenja prava vlasništva, te tužiteljica: 1. K. B. udove V. iz Z. i 2. J. B. udove J. iz D., zastupanih po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. B. pok. J. iz D., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Z., radi utvrdjenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 20.IX 1989. br. Gž-133/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Biogradu n/m od 12.X 1988. br. P- 430/84, u sjednici održanoj dana 24. travnja 1990. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se kao nedopuštena odbacuje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda utvrdjeno je da je tužitelj S. B. suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine zvane Č. o. označene kao čest. zem. 2566/2, k.o. P. koja nosi oznaku parcela 4164, k.o. P., što su tuženice K. B. i J. B. dužne priznati i dozvoliti da tužitelju u odvojeni posjed pripadne u postupku diobe 1/2 navedenih nekretnina.

Istom presudom utvrdjeno je da su protutužiteljice K. i J. B. zajedno suvlasnice za 1/2 dijela gore opisane nekretnine što da je protutuženi S. B. dužan priznati i predati protutužiteljicama navedenu česticu u nesmetani suposjed. U ostalom dijelu zahtjev protutužiteljica odbijen je kao neosnovan.

Drugostepeni Okružni sud u Zadru odbio je žalbu tuženica i protutužiteljica te potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude izjavile su tuženice i protutužiteljice reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Revizija bi u ovoj pravnoj stvari u smislu odredaba čl. 2. st. 1. i čl. 11. st. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("Sl. l. SFRJ" br. 69/82) te čl. 9. st. 3. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Sl. l. SFRJ" br. 74/87) i čl. 8. st. 3. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Sl. l. SFRJ" br. 57/89) bila dopuštena kad bi vrijednost predmeta spora prelazila iznos od 50.000 dinara (sada 5,00 kon. dinara).

Tužitelj S. B. je u tužbi označio vrijednost predmeta spora iznosom od 5.000 dinara (sada 0,50 kon. dinara), dok tuženice (protutužiteljice) nisu u protutužbi označile vrijednost predmeta spora, ali su to učinile na posredna način plativši taksu na protutužbu (po pozivu suda) u iznosu od 1.500 dinara (sada 0,20 kon. dinara), što ukazuje da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 50.000 dinara (sada 5,00 kon. dinara).

Kako, dakle, vrijednost, predmeta spora u tužbi i protutužbi ne prelazi graničnu vrijednost, a kako se ne radi ni o sporu u kojem bi revizija uvijek bila dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora (čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP) to je reviziju tuženica, odnosno protutužiteljica pozivom na odredbu čl. 392. ZPP trebalo odbaciti.

U Zagrebu, 24. travnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.