I Kž-723/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 723/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, Primorac Vladimira, mr. Frančula Rudolfa i Mikor Milivoja kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.T. zbog krivičnog djela iz čl. 35. (sada čl. 34.) st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženice podnesene protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 5. svibnja 1993. K-11/93, u sjednici održanoj 17. veljače 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. P.T., te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružnog suda u Varaždinu, kao suda prvog stupnja, oglašena je opt. P.T. krivom da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinila krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pa je po tom propisu, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Po čl. 60. OKZRH optuženici je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara, a po čl. 64. OKZRH oduzet joj je nož kao predmet počinjenja djela.

Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po svom branitelju odvjetniku H.N. zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji, a u stvari prema obrazloženju žalbe samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji. Predložila je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP u svom pismenom prijedlogu predložio je da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije sporno da je optuženica kritičnog događaja ubola svog vanbračnog supruga ošt. M.F. nožem oštrice duljine 6,5 cm u predio grudnog koša, te mu na taj način zadala tešku tjelesnu povredu.

Podnesenom žalbom pobija se subjektivni element krivnje, te iznosi tvrdnja da se iz utvrđenih činjenica i okolnosti počinjenja djela nije moglo zaključiti da je optuženica postupala s eventualnim umišljajem na ubojstvo oštećenika, već da se radi o krivičnom djelu nanošenja teške tjelesne povrede na mah.

Suprotno tome, i prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom u svemu je potpuno i pravilno. Prije svega sud prvoga stupnja dao je uvjerljive razloge za svoje utvrđenje da nije prihvatljiva obrana optuženice kako je ona u času kad joj je oštećenik prilazio vrijeđajući je zamahnula nožem prema njemu negledajući kuda udara, odnosno da je oštećenik sâm naletio na nož. Te je mogućnosti kao vjerojatne isključio i sudsko-medicinski vještak dr. B.B., a takva je obrana protivna i logičnom toku zbivanja i životnom iskustvu.

Također je prihvatljiv zaključak pobijane presude na str. 6, prvi odlomak da je optuženica bila svjesna da uslijed njezine radnje može nastupiti zabranjena posljedica smrti, pa je postupajući ipak na utvrđeni način pristala na takvu posljedicu. Pri tome je sud imao u vidu strukturu ličnosti oštećenice, njezino skromno obrazovanje, pijano stanje i to na granici teško pijanog stanja, ali je opravdano našao da je ona uz sve to ipak bila svjesna da ubadajući oštećenika nožem u grudni koš može prouzrokovati i najtežu posljedicu, posljedicu smrti, pa da se prema tome radi o pokušaju ubojstva a ne o pokušaju teške tjelesne povrede.

Nije prihvatljivo stajalište žalbe da bi se u ovom slučaju moglo raditi o krivičnom djelu počinjenom na mah. Utvrđeno je, naime, u provedenom postupku da su sukobi, pa i fizički, između optuženice i oštećenika bili svakodnevna pojava s obzirom da su oboje svakodnevno konzumirali alkohol u većim količinama, a u kojim je situacijama prema iskazima svjedoka oštećenica pokazivala veću agresivnost. Stoga vrijeđanje oštećenika nije bilo ništa neuobičajeno, pa takvo njegovo postupanje nije moglo izazvati kod optuženice teško razdraženo stanje u koje bi ona bila dovedena bez ikakve svoje krivnje.

U podnesenoj žalbi iznosi se netočna tvrdnja da je ubodni kanal bio duljine svega jedan centimetar jer je u postupku utvrđeno da je rana bila duboka oko 1,5 cm. Također, nije točna žalbena tvrdnja da je sudsko-medicinski vještak na glavnoj raspravi rekao da u ovom slučaju nije moglo doći do smrtne posljedice bez obzira na liječničku intervenciju, dakle, i u slučaju da takve intervencije nije bilo jer vještak nije tako nešto rekao. Prema mišljenju i nalazu vještaka, naime, radi se u ovom slučaju o običnoj teškoj tjelesnoj povredi no vještak je obrazložio da se slučajnošću na ulazu rane formirao ugrušak krvi, koji je spriječio ulazak zraka u prsište u kojem bi slučaju život oštećenika bio doveden u opasnost, a koja okolnost je svakako bila izvan volje optuženice. Prema tome, žalba pogrešno interpretira nalaz i mišljenje vještaka. Vještak dr. B.B. rekao je na glavnoj raspravi, da život oštećeniku nije spašen zahvaljujući kirurškoj intervenciji, ali ne u smislu kako se to pogrešno tumači u podnesnoj žalbi, već iz prije navedenih razloga. Konačno, u žalbi se pogrešno ističe da je optuženica u vrijeme počinjenja djela bila bitno smanjeno uračunljiva jer je vještak psihijatar našao da je njezina uračunljivost bila samo smanjena ali ne i bitno, koji je nalaz sud prvoga stupnja opravdano prihvatio.

Stoga je žalbu optuženice trebalo odbiti kao neosnovanu u pogledu činjeničnoga utvrđenja.

Kako je optuženici izrečena kazna u visini općeg zakonskog minimuma kazne propisane za to krivično djelo, odnosno koja se ublažavanjem može uopće izreći to nije osnovana ni žalba optuženice zbog odluke o kazni.

Konačno, i izrečene sigurnosne mjere optuženici u svemu su ispravne i na zakonu osnovane, te u pobijanoj presudi dostatno obrazložene, slijedom čega žalba ni iz ovog razloga (čl. 369. ZKP) nije osnovana.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je na temelju čl. 374. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 1994.

I Kž 723/93

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)