Rev-715/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 715/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari predlagatelja L. A. iz S. V., ..., protiv protustranke O. Č., koju zastupa Javno pravobranilaštvo O. Č., radi utvrdjenja naknade za deposedirane nekretnine, rješavajući reviziju predlagateljice, protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Varaždinu od 9. kolovoza 1990. br. Gž-755/90-2, kojim je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 22. svibnja 1990. br. RL-57/90-12, u sjednici održanoj dana 31. srpnja 1991,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 22. svibnja 1990. godine broj IV-RL 57/90-12 riješeno je:

I. Odredjuje se naknada L. A. za nekretninu deposediranu pravomoćnim rješenjem Komisije za deposediranje i dodjelu gradjevinskog zemljišta SO Č. klasa Up-I-465-07/ 88-

01/44 od 30. lipnja 1989. godine,

upisanu u z.k. ul. br. 7523 k. o. P. čest. br. 164/3 voćnjak od 638 čhv u 1/2 dijela,

iznos od 14.400,00 dinara (četrnaesttisućačetiristo dinara).

II. Korisnik deposediranih nekretnina dužan je odredjenu naknadu u gotovom novcu isplatiti prijašnjem korisniku L. A. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Ako korisnik u prednjem roku ne isplati naknadu dužan je na iznos neisplaćene naknade prijašnjem korisniku platiti kamatu po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana počevši od isteka navedenog roka pa do isplate.

Rješenjem Okružnog suda u Varaždinu od 9. kolovoza 1990, godine broj Gž-755/90-2 djelomično je odbijena a djelomično usvojena žalba predlagateljice te je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu br. RL 57/90-12 od 22. svibnja 1990. godine, u dijelu pod točkom I izreke kojim je odredjena naknada za deposedirane nekretnine u iznosu od 14.400,00 dinara, kao i u dijelu pod točkom II izreke kojim je korisnik deposediranih nekretnina obvezan da je dužan odredjenu naknadu u gotovom novcu isplatiti prijašnjem korisniku u roku od 15 dana, po pravomoćnosti rješenja, a preinačeno navedeno rješenje u dijelu pod točkom II izreke koji se odnosi na plaćanje zakonske kamate, tako da je u tom dijelu sudjeno:

"Ako korisnik u prednjem roku ne isplati naknadu dužan je na iznos neisplaćene naknade počevši od isteka navedenog roka pa do plateža prijašnjem korisniku platiti kamatu po stopi koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije primjenom konformne metode u visini eskontne stope uvećane za 20%".

Protiv drugostepenog rješenja predlagateljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i oba nižestepena rješenja ukinu te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestepeni sudovi pravilno primijenili u ovom slučaju odredbu čl. 38. i 40. Zakona o eksproprijaciji ("NN" br. 46/82, 26/87 i 39/88).

Prema odredbi čl. 38. Zakona o eksproprijaciji ako vlasniku poljoprivrednog zemljišta nije na ime naknade dato drugo zemljište, pripada mu naknada u gotovu novcu u visini prometne vrijednosti takvoga poljoprivrednog zemljišta, koje se iskorištava u poljoprivredne svrhe, koja se postiže u prometu na području katastarske općine odnosno općine s tim da podatak o visini prometne vrijednosti takvog poljoprivrednog zemljišta izdaje općinski organ uprave nadležan za poslove društvenih prihoda.

Prema odredbi čl. 40. istoga zakona naknada za eksproprirani vinograd ili voćnjak koji daju plodove odredjuje se tako da se naknada za zemljište odredi po čl. 38. tog zakona i njoj doda iznos neamortiziranih investicija uloženih za podizanje i održavanje takvog voćnjaka.

Prema podatku općine društvenih prihoda vrijednost cijele deposedirane nekretnine u ovom slučaju iznosi 19.140,00 dinara a vrijednost neamortiziranih investicija uloženih za podizanje voćaka i njihovo održavanje do pune rodnosti uz vrijednost drvne mase voćaka na nekretnini predlagateljice jeste din 9.646,00, tako da je ukupna vrijednost deposediranih nekretnina utvrdjena u iznosu od 28.786,00 dinara.

Iz navedenog proizlazi da su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili naknadu tužiteljici za 1/2 deposediranih nekretnina u iznosu od 14.400,00 dinara postupajući u skladu s citiranim zakonskim propisima.

Nije osnovan niti revizijski prigovor da je u ovom slučaju trebalo voditi računa da su prije deposedacije ona i druga suvlasnica J. D. bile u naravi podijeljene i da je svaka koristila odredjeni dio nekretnine, jer se radi o nekretninama koje su u društvenom vlasništvu a tužiteljica je nosilac prava korištenja, dakle sukorisnik predmetne nekretnine s J. D., zbog čega su sukorisnice mogle sporazumno urediti način korištenja ali ne i diobu tako da bi sada predlagateljica imala pravo na naknadu za odredjeni broj voćaka na nekretnini.

Iz navedenih razloga reviziju predlagateljice valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 31. srpnja 1991.godine.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v. r.