Rev-3047/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3047/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.K., sada u U., G., C., koju zastupa punomoćnik R.Ž. iz S., G. br. …, protiv tuženice V.R. iz S., T. …, koju zastupa punomoćnik M.M.-L. iz S., K.B. …, radi iselenja, rješavajući reviziju izjavljenu po tužiteljici protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 26. travnja 1995. br. Gž-756/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 15. 6. 1994. godine br. P-1682/93, u sjednici održanoj dana 14. studenoga 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi iselenja tuženice iz trosobnog stana u S., T. …

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže, da se revizija odbije kao neosnovana, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice kao vlasnice stana radi iselenja tuženice za koju tužiteljica tvrdi, da koristi sporni stan bez valjano pravnog osnova, ali niži sudovi su protivno tome utvrdili, da tuženica koristi predmetni stan na temelju valjano stečenog stanarskog prava, zbog čega su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Iz izloženog slijedi da je u pitanju spor o korištenju stana.

Revizija u takovom stambenom sporu dopuštena je ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (nastavno: ZPP), a to u konkretnom slučaju znači s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe (13. 9. 1993. godine), da revizija nije dopuštena u ovakvom imovinskopravnom sporu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn. Kako je u pitanju spor iz odnosa korištenja stana, vrijednost predmeta spora se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno stanarini (čl. 38. ZPP) koja je u ovom slučaju je u vrijeme podnošenja tužbe iznosila 900,00 kn (list 10. spisa).

S obzirom na tako utvrđenu vrijednost predmeta spora, a pozivom na spomenutu odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, proizlazi da revizija u ovom slučaju nije dopuštena.

Stoga je ovaj Vrhovni sud reviziju odbacio pozivom na odredbu čl. 392. u svezi čl. 400. st. 4. ZPP, jer to nije učinio prvostupanjski sud u granicama svojih ovlasti (čl. 389. ZPP).

U Zagrebu, 14. studenoga 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.