I Kž-460/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-460/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. P. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2003. godine, br. K-226/02, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ante Ledića,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog Z. P. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim Z. P. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i temeljem istog zakonskog propisa, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju od 15. do 16. lipnja 2002. godine. Istom presudom od optuženika je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona oduzeta droga pronađena kod njega i privremeno oduzeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju premeta. U odnosu na troškove kaznenog postupka, optuženi je obavezan na dužnost plaćanja istih i to 720,00 kuna na ime troška vještačenja i 600,00 kuna paušalnog iznosa.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi po branitelju S. N., odvjetniku iz Z., žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana in da se optuženog proglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. presuda preinači na nač

173. st. 1. Kaznenog zakona, odnosno da mu se izrekne blaža kaznenopravna sankcija.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je za svoje zaključke dao valjanu argumentaciju, koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Doista je neživotno i nelogično da optuženik, kao osoba koja navodi da je prve eksperimente sa drogom imao unatrag jedne godine, i to samo dva ili tri puta (list 65. b/ spisa), sada odjednom kupuje čak devet odvojenih doza za jednokratnu upotrebu i pri tome kupuje drogu različitu po sastavu (amfetamin i tzv. speed), a koja razlika je vidljiva već pri samom pakiranju svake od vrsta droge.

Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da posjedovanje dvaju tipova droge u dozama za jednokratnu upotrebu i to u količini od devet takvih doza, uz okolnost da se ne radi o ovisniku već o osobi koja je unazad jedne godine samo eksperimentirala dva do tri puta sa drogom, jasno navodi na zaključak da je optuženik ovu drogu posjedovao upravo u namjeri prodaje. Tvrdnja da je drogu kupio kako bi ju imao tijekom odmora na moru, dakle za jedno kratko vrijeme, neuvjerljiva je ima li se u vidu njegovo dosadašnje iskustvo sa drogom (2-3 puta u vremenu od jedne godine) i broj pronađenih jednokratnih doza (9).

U odnosu na odluku o kazni, nije u pravu žalitelj da bi kazna zatvora na koju je osuđen bila prestroga. Naime, za ovu odluku sud je utvrdio sve odlučne činjenice, našavši postojanje samo olakotnih okolnosti (mladenačka dob, neosuđivanost i utvrđeni broj doza za jednokratnu uporabu), te ispravno cijenio ove okolnosti uz odsustvo otegotnih, posebno izraženim okolnostima koje opravdavaju osudu i manjom kaznom od zakonom propisane. Sam žalitelj ne navodi neku novu olakotnu okolnost, a prema mišljenju ovog Vrhovnog suda prvostupanjski sud je ispravno vrednovao utvrđene okolnosti i osudio optuženika kaznom koju i ovaj sud nalazi primjerenom njegovoj osobi, kao i okolnostima kaznenog djela koje je počinio. Stoga je žalbu optuženika valjalo odbiti i u tom dijelu.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. svibnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.