Revr-573/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-573/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz B., zastupanog po punomoćniku A. J., odvjetniku iz B., protiv tuženika R. d.d. B., zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1134/02 od 23. svibnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-1344/01 od 07. ožujka 2002. godine, u sjednici održanoj 26. studenog 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. studenog 2000. godine koju je tuženik R. d.d. B. dao tužitelju M.V. Tuženiku se nalaže da tužitelja vrati na radno mjesto tehnologa na posao koji je obavljao, te je tuženik dužan platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.074,00 kn, u roku od 8 dana."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91; 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Tužitelj izrijekom ne ukazuje na bitne povrede odredaba ZPP-a, ali opisno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li su postojali opravdani razlozi zbog kojih je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, te da li je tuženik odluku donio u pravilno provedenom postupku i u zakonom propisanom roku.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 14. studenog 2000. godine, a zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da je tužitelj dobio izvanredni otkaz, jer nije izradio program proizvodnje za šest kultura do 11. studenog 2000. godine, a ni nakon upozorenja na mogućnost otkaza ukoliko nastavi s kršenjem obveza, a 13. studenog 200. godine kad je od tužitelja zatraženo pismeno izjašnjenje o učinjenom na programu da je tužitelj naveo da dosad nije ništa učinio;

- da se zaposleničko vijeće prije donošenja pobijane odluke očitovalo, tj. dalo mišljenje tuženiku po kojem se s tužiteljem može raskinuti radni odnos ako daljnja suradnja nije moguća nakon čega je tuženik i donio prijepornu odluku;

- da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio u zakonom propisanom roku od 15 dana, tj. u roku predviđenom u čl. 107. Zakona o radu;

- da je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze kad bez opravdanog razloga nije napravio program proizvodnje za šest kultura kako mu je to naložio tuženik, a da za to nije imao opravdanih razloga;

- da je postojao opravdani razlog za otkaz tužitelju ugovora o radu, jer je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa time što nije izvršio naložene mu radne zadatke po tuženiku.

Temeljem iznijetih utvrđenja nižestupanjski sudovi su i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilno zaključili da je tužbeno traženje tužitelja neosnovano. Ovo iz razloga što je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donio nakon što su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR), tj. da su se stekli opravdani razlozi – teška povreda radnih obveza koju je počinio tužitelj, zbog koje uz uvaženje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Istu je donio i u zakonom propisanom roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz zasniva, kako je to i propisano odredbom čl. 107. st. 2. ZR.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.