I Kž-1244/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1244/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Lidije Grubić Radaković, Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 27. listopada 2004. godine, broj K-14/04, u sjednici održanoj 14. rujna 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nade Kolak Parfenjuk,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. L. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Virovitici proglašen je krivim opt. L. B., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ, te je temeljem istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, s tim da su mu temeljem čl. 60. st. 2. toč. c) i čl. 62. st. 1. KZ, uzete i utvrđene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine izrečene na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici od 15. svibnja 2003. godine, broj K-10/03, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 2003. godine, broj I Kž-823/03, te kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci izrečena na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici od 14. siječnja 2004. godine, broj K-328/03, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 63. KZ, u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 27. kolovoza 2004. godine, pa nadalje.

čl. 80. KZ od optuženika je oduzet jedan kuhinjski nož dužine 28

Temeljem

centimetara.

I Kž 1244/04-3

Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP oštećeni se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se opt. L. B. po svom branitelju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna, odnosno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa dostavio je pismeno mišljenje od 26. siječnja 2005. godine, broj KŽ-DO-52/05, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovna i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe u biti samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje, da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je optuženik tempore acti postupao sa izravnom namjerom da oštećenog liši života, već je evidentno, a što proizlazi iz same njegove obrane, da je potpuno refleksno uzeo nož, te ovim ubo oštećenog na način da mu ne nanese neke ozbiljnije povrede i to u situaciji kada ga je oštećeni vrijeđao i provocirao, te uhvativši ga rukama za ramena počeo tresti.

Optuženik u stvari osporava izravnu namjeru da je želio oštećenog lišiti života, jer oštećenog nije namjerno jako ubo nožem, jer da je to učinio, sigurno bi ga usmrtio. Izravna namjera kao subjektivno obilježje inkriminiranog kaznenog djela iscrpljuje se u svijesti o svom djelu i htijenju, što je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio, obzirom da je optuženik s obzirom na svoju dob i životno iskustvo postupio promišljeno, te nožem dužine oštrice 15 cm, podobnim za lišenje života, zadao oštećenom ubodnu ranu trbuha u predjelu lijevog kuka i slabina s probodom debelog crijeva, što predstavlja tešku i po život opasnu tjelesnu povredu, a tako konstatiranu i po medicinskom vještaku, a za koju povredu je dovoljan i zamah ruke slabog do srednjeg intenziteta.

Iz navedenih razloga, te razloga prvostupanjske presude koje prihvaća ovaj sud kao sud drugog stupnja, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno i primijenjen kazneni zakon glede pravne kvalifikacije, nije niti učinjena povreda kaznenog zakona.

Glede odluke o kaznenoj sankciji, za koju žalitelj drži da je za slučaj drugačije pravne kvalifikacije kaznenog djela za koje je optuženik osuđen, trebala biti izrečena u kraćem vremenskom trajanju, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih

I Kž 1244/04-3

olakotnih i otegotnih okolnosti, pri čemu je kao olakotno optuženiku cijenio činjenicu da oštećeni nema trajnih posljedica za zdravlje, te same okolnosti koje su prethodile događaju, a koje su isprovocirale optuženika na takovo postupanje, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela, i po ocjeni ovoga suda takvog su karaktera i značaja, da izricanjem kazne zatvora u trajanju od četiri godine će se svakako postići svrha kažnjavanja, kako u smislu generalne, tako i u smislu specijalne prevencije.

Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. i 2. ZKP), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene povrede navedene u tom članku.

Slijedom svega iznesenog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode u sumnju, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.