Rev-1001/2015-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
Legislator headnote
AI generatedRev-1001/2015-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Obzirom na označenu vrijednost predmeta spora u ovom postupku u iznosu 10.000,00 kn, to protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1001/15-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz B., OIB: ...., protiv tužene K. P. iz K. G., OIB: ...., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-3935/14-2 od 21. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2667/2012 od 25. rujna 2014., u sjednici održanoj 6. prosinca 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru broj P-2667/2012 od 25. rujna 2014. utvrđeno je da je tužitelj M. E. suvlasnik za 1/2 dijela nekretnina katastarske oznake kat. čest. 1852/4 u naravi kuća i dvorište površine 305 m , upisane u zk.ul. 2965 k.o. B., te suvlasnik 1/4 dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. 1852/13 u naravi put, površine 86 m , upisane u zk.ul. 1152 k.o. B., što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem te presude izvrši upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženice, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Utvrđeno je da je tužitelj povukao prijedlog za određivanje privremene mjere od 15. ožujka 2013., a odbijen prijedlog tužitelja za izricanje novčane kazne tuženici zbog postupanja protivno privremenoj mjeri, te je ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-3935/14-2 od 21. siječnja 2015. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja, te je odbijena žalba tuženice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u odluci o parničnim troškovima.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:
„Da li prekid veze utječe na prekid roka određenog u čl. 3. Obiteljskog zakona na način da se vrijeme koje je provedeno u vezi prije prekida ne računa u rok određen Obiteljskim zakonom kao minimalni rok koji je potreban da bi se neki odnos smatrao izvanbračnom zajednicom izjednačenom s učincima braka?“
smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivajući se pritom na presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-173/07, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1038/06 i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 966/04, a u kojima da je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi glede spornog pitanja.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Obzirom na označenu vrijednost predmeta spora u ovom postupku u iznosu 10.000,00 kn, to protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu,
time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, u smislu prethodno citirane odredbe za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a potrebno je da su u njoj određeno naznačena pravna pitanja zbog kojeg je ista podnesena uz određeno navođenje propisa koji su u tom pravcu relevantni, kao i navođenje razloga važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
U podnesenoj reviziji tužitelj je određeno naznačio pitanje kojim problematizira koje razloge zajedničkog života izvanbračnih drugova se uzima u obzir pri ocjeni je li jedna životna zajednica dviju osoba koje nisu u braku, ima značaj izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona, rješenje kojeg moguće je važno za odluku u toj pravnoj stvari.
Pokušavajući argumentirati značaj tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident se poziva na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-173/07, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1038/06 i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 966/04, smatrajući da je u tim odlukama o tom pitanju izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi.
U presudi Gž-173/07 Županijskog suda u Varaždinu, bio je sporan značaj izvršenih ulaganja na objektu čija izgradnja je započeta prije nego su stranke tog spora zasnovale izvanbračnu zajednicu, u smislu je li izvršeno ulaganje na objektu izvanbračnog partnera ima stvarnopravno ili obveznopravni karakter, dok se u toj odluci taj sud uopće nije bavio razmatranjem značaja vremena provedenog prije prekida izvanbračne zajednice života na rok relevantan za ocjenu je li takva životna zajednica ima značaj izvanbračne zajednice u smislu čl. 3. Obiteljskog zakona.
Presuda Rev 1038/06 Vrhovnog suda Republike Hrvatske utemeljena je na odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 51/89 i 59/90 – dalje: ZBPO), a koji zakon uopće nije imao reguliran institut izvanbračne zajednice, već je samo u čl. 299. uređivao pitanje pravne sudbine imovine stečene radom žene i muškarca koji su živjeli duže vrijeme u izvanbračnoj zajednici, odredivši je kao zajedničku imovinu, a u odnosu na čije stjecanje su se utvrđivali doprinosi pojedinog izvanbračnog partnera.
U takvim okolnostima potpuno je razumljivo da pravno shvaćanje izraženo u toj presudi, a koje se temelji na činjeničnom i pravnom supstratu potpuno drukčijem od onog iz pobijane presude, se ne može smatrati važnim glede u reviziji postavljenog pravnog pitanja, a time dakle nema ni pretpostavki za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Rješenje Rev 966/04 Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se revident poziva, nema pak bilo kakav značaj vezano za pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena, a kod činjenice da je predmet tog spora bio zahtjev prvo i drugotužitelja – fizičkih osoba upravljen prema prvotuženom – osiguravajućem zavodu i drugotuženiku fizičkoj osobi, a radi naknade štete.
Proizlazi dakle da revizija ne sadrži zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost u smislu da su u njoj izostali relevantni razlozi važnosti postavljenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega je reviziju trebalo odbaciti kao nedopuštenu sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 6. prosinca 2016.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.