Rev-1998/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1998/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz O., koga zastupa I. L., odvjetnik u O., protiv tuženicemlt. T. T. iz O., koju zastupa majka i z.z. S. A., koju zastupa S. G., odvjetnik iz O., radi sniženja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 19. lipnja 1997. godine br. Gž-998/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. ožujka 1997. godine br. P-1362/96, u sjednici održanoj 27. studenoga 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. ožujka 1997. godine br. P-1362/96-7 kao i presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. lipnja 1997. godine br. Gž-998/86 tako da presuda u cijelosti glasi:

Tužitelj T.T.1. iz O. dužan je za uzdržavanje mlt. tuženice T.T.2. iz O. umjesto iznosa određenog od 26% od svoje plaće dosuđen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 1995. godine br. Rev 3415/95-2 plaćati mjesečni doprinos od 20% od svoje plaće i to od 6. prosinca 1996. godine pa dalje, dospjele obroke odjednom, a buduće do svakog desetog u mjesecu dostavom na ruke majke i zakonske zastupnice S.A., uz zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos, sve u roku od 15 dana, dok se dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenog iznosa odbija.

Svaka strana podmiruje svoje troškove.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom izmijenjena je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. 12. 1995. godine br. Rev 3415/95-2 prema kojoj je tužitelj za uzdržavanje sada tužene mlt. T.T.2. bio obvezan na plaćanje iznosa u visini od 26% od svoje plaće (traženo 30% od plaće), tako da je sada taj iznos smanjen na 16%, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenog dijela odbijen. Odlučeno je da tužena naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.335,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati odluke sudova preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Revidentica nalazi da se u konkretnom slučaju nisu izmijenile okolnosti za mogućnost donošenja odluke, pa makar i djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva tužbe (čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima). Naprotiv tužitelj je sada u boljoj materijalnoj situaciji, ima veću plaću, riješio je stambeno pitanje - dodjelom stana na korištenje od strane Ministarstva obrane, a kupio je i osobni automobil. Njegova supruga je liječnica u HV i ostvaruje, prema tvrdnjama revidentice veći osobni dohodak od onog koji se nalazi u službenoj potvrdi. S druge strane majke mlt. tuženice u poduzeću Ž. neredovito prima ionako nisku plaću, tako da je plaću za 11. mjesec 1996. godine primila tek u 3. mjesecu 1997. godine, a visina plaće je takova da jedva zadovoljava redovne troškove života.

Sudovi nalaze da je na strani tužitelja došlo do izmijenjenih okolnosti u odnosu na raniju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske o visini njegovog doprinosa za uzdržavanje tuženice. Naime, tužitelj se oženio i u tom braku je rođeno dijete mlt. L.T., rođen 21. studenoga 1995. godine, te kako su ukupne potrebe mlt. tuženice po mišljenju sudova realno utvrđene u visini od 1.200,00 kn mjesečno, smatraju da je dosuđeni doprinos u visini od 26% od plaće tužitelja trebalo smanjiti na 16%, što prema sadašnjoj plaći tužitelja predstavlja iznos od oko 700,00 kn, pa uz dječji dodatak od 275,00 kn i pripomoć majke zadovoljava potrebe mlt. tuženice.

U postupku je utvrđeno da majka mlt. tuženice kao zaposlenik u poduzeću Ž. u O. neredovito prima plaću u visini od 1.091,00 kn mjesečno. Za mlt. tuženicu prima i dječji dodatak u iznosu od 275,00 kn. Drugih prihoda nema. Živi i stanuje zajedno sa mlt. tuženicom u obiteljskoj kući svojih umirovljenih roditelja. Mlt. tuženica je navršila pet godina života.

Tužitelj i njegova supruga zaposleni su HV. Prema službenoj potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske tužitelj ima plaću u iznosu od 4.367,00 kn, a njegova supruga u visini oko 2.800,00 kn. Ostvarili su i pravo na dječji dodatak za sina mlt. L. koji je rođen 21. 11. 1995. godine, u iznosu od 196,00 kn. Drugih prihoda nemaju. Revizijski navod o bitnom poboljšanju uvjeta života na strani tužitelja (riješeno stambeno pitanje, kupnja automobila, povećani osobni dohodak) ne predstavljaju činjenicu utvrđenu u postupku, pa te okolnosti ne mogu ni biti predmetom revizijskog razmatranja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Međutim, kraj već spomenutih utvrđenja sudova po mišljenju ovog revizijskog suda na strani tužitelja je došlo do izmijenjenih prilika u smislu čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima, ali ne u tolikoj mjeri da bi tako izmijenjene prilike (sklapanje braka i rođenje djeteta) nalagale mogućnost smanjenja utvrđenog doprinosom u visini od 26% od plaće na iznos od svega 16%. Naime, materijalne mogućnosti majke mlt. tuženice su više nego skromne, a svakodnevne potrebe mlt. tuženice su porasle, jer se radi, sada već o predškolskom djetetu. S druge strane materijalne prilike tužitelja sklapanjem braka i rođenjem djeteta i u situaciji kada oba roditelja ostvaruju i pri tome redovito primaju plaću proizlazi po ocjeni ovog revizijskog suda da je uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava trebalo smanjiti raniji doprinos tužitelja od 26% na 20% od njegove plaće, što s obzirom na ukupne potrebe djeteta uzrasta mlt. tuženice i uz tek djelomičan doprinos majke zadovoljava njene potrebe i realno tako utvrđeni postotak od plaće tužitelja nije izvan njegovih materijalnih mogućnosti. S obzirom na istaknute razloge trebalo je odluke sudova djelomično preinačiti i suditi kao u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP) uz napomenu da je odluka o troškovima spora utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 27. studenoga 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković,v.r.