Pr-1186/2024-34 · Općinski radni sud u Zagrebu

Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1186/2024-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz OD Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka, Zagreb, Ivana Lučića 2a/18, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, OIB: 36612267447, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, zastupanog po odvjetnicima iz OD Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Milana Amruša 5, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. srpnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP- a, dana 22. srpnja 2025. godine,

presudio je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Poništava se Odluka o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela hrvatskih studija, SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, klasa: 602-04/16-29/2, urudžbeni broj: 380-020/173-17-25 donesena dana 14.11.2017. od strane prof. dr. sc. ZG rektora SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, uz prethodnu suglasnost Senata SVEUČILIŠTA U ZAGREBU kao nezakonita, u točki II. koja se odnosi na tužitelja KG.

2. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447, da naknadi tužitelju KG trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju KG naknaditi tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 02. siječnja 2018. navodi da je zaposlen na Hrvatskim studijima na poslovima u znanstveno-nastavnom zvanju docenta na Odjelu za edukacijske znanosti i izobrazbu nastavnika Hrvatskih studija temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2013. Odlukom o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji donesenoj od strane Senata Sveučilišta u Zagrebu dana 17. siječnja 2017., ukinut je Sveučilišni centar Hrvatski studiji te je osnovan Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, koji se osniva i djeluje kao podružnica tuženika u smislu Zakona o ustanovama (NN 76/93).

Člankom 9 Zakona o ustanovama propisano je kako podružnica ustanove nije pravna osoba, odnosno da njezinom djelatnošću i poslovanjem prava i obveze stječe ustanova, ovdje tuženik. Iz navedenog proizlazi da podružnica ustanove Hrvatski studiji ne može imati niti stranačku sposobnost u parničnom postupku već se na pasivnoj strani nalazi jedino tuženik kao ustanova. Dana 14. studenoga 2017. tuženik je donio Odluku o izmjeni odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija. Odluka je donesena od strane sveučilišnih tijela tuženika odnosno dr. sc.

ZG, rektora tuženika, uz prethodnu suglasnost Senata tuženika. Navedenom je Odlukom o razrješenjima rektor, uz prethodnu suglasnost Senata izmijenio točku II Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 17. siječnja 2017. na način da je razriješio KG, ovdje tužitelja dužnosti privremenog povjerenika za nastavu i studente Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, te je na dužnost povjerenice za nastavu i studente imenovana dr. sc. KGL. Tužitelj je dana 29. studenoga 2017. pravovremeno, podnio prigovor/zahtjev za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.

Tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, odnosno nije uopće odgovorio na isti. Tužitelj osporava Odluku o razrješenju od 14. studenoga 2017., jer smatra da je tuženik u postupku donošenja iste počinio niz proceduralnih i materijalnopravnih povreda. Kako je naprijed navedeno, odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija donesenom od strane Senata tuženika dana 17. siječnja 2017. ukinut je Sveučilišni centar Hrvatski studiji te je osnovan Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, koji je osnovan i djeluje kao podružnica tuženika u smislu odredaba Zakona o ustanovama.

Člankom 3 Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija propisano je da su tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji pročelnik sveučilišnog odjela, kolegij i znanstveno-nastavno vijeće sveučilišnog odjela. Sveučilišnim odjelom Hrvatski studiji upravlja pročelnik koji se bira sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Kolegij se sastoji od pročelnika odjela, zamjenika pročelnika i povjerenika za pojedine djelatnosti odjela. Znanstveno-nastavno vijeće sastoji se od predstavnika nastavnika, znanstvenika, zaposlenih u suradničkim zvanjima, studenata, stručnih suradnika i zaposlenika Hrvatskih studija.

Studenti čine 15% članova znanstveno-nastavnog vijeća. Člankom 4 Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija propisano je da će u postupku preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji biti imenovana privremena tijela Hrvatskih studija koja će provesti promjenu statusa i akata Hrvatskih studija. U trenutku podnošenja tužbe privremena tijela Hrvatskih studija nisu predložila novi Pravilnik o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji. Slijedom navedenog, potrebno je naglasiti postojanje Odluke o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija broj Klasa:

640-01/2-17/0002, donesene od strane privremenog znanstveno-nastavnog vijeća Hrvatskih studija, prema kojoj će se do donošenja novog Pravilnika o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i drugih općih akata, primjenjivati postojeći akti Hrvatskih studija, osim u dijelovima koji su u suprotnosti sa Statutom tuženika ili Odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija, a uz prilagodbu naziva privremenih tijela sukladno s Odlukom Senata i rektora tuženika. Stoga, i nakon donošenja Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija nastavljaju se primjenjivati do tada važeći interni opći akti Hrvatskih studija i to Odluka o ustroju i djelovanju odjela Hrvatskih studija od 13. svibnja 2014. i Pravilnik o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu iz listopada 2008.

Odlukom o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu donesenom od strane rektora, uz prethodnu suglasnost Senata tuženika, da na 17. siječnja 2017. tužitelj je imenovan privremenim povjerenikom za nastavu i studente. Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu donesenom od strane rektora uz prethodnu suglasnost rektora tuženika dana 28. rujna 2017. izmijenjena je toč. II Odluke o imenovanju privremenih tijela, s time da funkcija tužitelja kao privremenog povjerenika za nastavu i studente nije mijenjana predmetnom Odlukom.

Nakon donošenja predmetne Odluke, kronološki je uslijedilo donošenje Odluke o razrješenju dana 14. studenoga 2017. Tom Odlukom je odlučeno o pravima i obvezama tužitelja iz radnog odnosa, na štetu tužitelja jer se mijenja sadržaj prava koja su vezana uz radni odnos tužitelja kod tuženika. Donošenjem Odluke o razrješenjima, koja je donesena od strane tuženika na arbitraran, samovoljan i nezakonit način, te bez uporišta u bilo kojem opravdanom razlogu utemeljenom na zakonu, tužitelj je izgubio formalno pravo sudjelovanja u radu kolegija Hrvatskih studija koje pravo je imao po osnovi svoje funkcije privremenog povjerenika za nastavu i studente.

Kolegij je interno tijelo Hrvatskih studija koje je sukladno čl. 26 i dalje primjenjivog Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija određeno za najvažnije poslovodno tijelo koje raspravlja i pomaže voditelju u odlučivanju o pitanjima tekućeg poslovanja, priprema sjednice znanstveno-nastavnog vijeća, te obavlja i druge poslove u skladu sa navedenim Pravilnikom. Iz činjenice da je nastavak postojanja kolegija kao internog tijela Hrvatskih studija bio predviđen i Odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija vidljivo je da je predmetno tijelo bilo zamišljeno kao važno upravljačko odnosno poslovodno tijelo koje je trebalo imati jednu od glavnih uloga preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji.

Donošenjem Odluke o razrješenjima tužitelj je izgubio svaku mogućnost utjecaja i sudjelovanja u radu i upravljanju Hrvatskim studijima na potpuno nezakonit i pravno neosnovan način. Tužitelj ističe da mu Odluka o razrješenju nije dostavljena na pravilan način. Tuženik je osporavanu Odluku o razrješenju dostavio tuženiku 15. studenoga 2017. elektronskim putem, u privitku elektroničke poruke. Tužitelj smatra da način na koji je ta odluka dostavljena tužitelju nije u skladu s čl. 132 Zakona o radu u vezi s čl. 109 Pravilnika o radu Hrvatskih studija.

Čl. 132 Zakona o radu propisano je da se na dostavu odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi iz propisa kojima je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca i li pravilnikom o radu. Obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji sporazum sklopljen između radničkog vijeća i poslodavca, dok primjenjivi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje ne sadrži posebne odredbe o dostavi odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa, pravila o dostavi odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa propisana su čl. 109 Pravilnika o radu Hrvatskih studija gdje se navodi da se te odluke dostavljaju radniku u poslovnim prostorima Hrvatskih studija, za vrijeme radnog vremena, a ako se radnik ne nalazi na radu odluke se dostavljaju preporučenom poštom s povratnicom na adresu stanovanja koju je radnik prijavio i koja se vodi u evidenciji koju o radnicima vode Hrvatski studij.

Tužitelj smatra da se radi o neurednoj dostavi osporavane Odluke o razrješenju. Tužitelj smatra da je osporena Odluka o razrješenjima nezakonita jer je donesena i od strane nenadležnog tijela tj. od strane rektora uz suglasnost tuženika, a ne od strane znanstveno-nastavnog vijeća na način kako je to propisano Pravilnikom u ustroju i djelovanju Hrvatskih studija. Odluka o razrješenju tužitelja nije uopće obrazložena, niti su u istoj naznačeni ikakvi opravdani razlozi za njezino donošenje. Odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija, ne regulira se pitanje razrješenja privremenog pročelnika, pa tužitelj smatra da je za navedeno potrebno konzultirati odredbe Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija koji se i dalje primjenjuje temeljem odluke o važenju akata Hrvatskih studija.

U čl. 19 st. 1 Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija propisano je da voditelja, sada pročelnika, s obzirom na prilagodbu nazivlja privremenih tijela, imenuje rektor, uz suglasnost Senata, na prijedlog znanstveno-nastavnog vijeća. Voditelj, sada pročelnik može imenovati jednog ili više povjerenika za određeno područje koji mu pomaže u radu, a kojeg imenuje uz suglasnost rektora. U čl. 24 st. 1 Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija izričito su propisani razlozi zbog kojih voditelja, sada pročelnik, može biti razriješen s dužnosti prije roka na kojeg je imenovan.

Tužitelj smatra da bi se navedena odredba trebala primijeniti odnosno predstavljati i razloge za privremeno razrješenje zamjenika voditelja, sada privremenog zamjenika pročelnika i povjerenika, sada privremenih povjerenika, s obzirom da bi svako suprotno tumačenjem svrhe i cilja navedene odredbe stvorilo tuženiku prostor za zlouporabe prava i arbitražno postupanje, odnosno dodjelu neograničenih ovlasti u pogledu donošenja neobrazloženih i neargumentiranih odluka o razrješenju privremenog zamjenika pročelnika i privremenih predstojnika prije isteka njihova mandata, bez navođenja ikakvih opravdanih razloga, kao što je to tuženik učinio u konkretnom slučaju.

Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese rješenje kojim će poništiti odluku tuženika o izmjeni Oduke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija donesene 14. studenoga 2017. od strane ZG, rektora tuženika, uz prethodnu suglasnost Senata tuženika, kao nezakonita, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Na ročištu održanom 15. travnja 2025. (str. 271 spisa) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da traži da sud poništi odluku o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu donesene dana 14. studenoga 2017. od strane ZG, rektora Sveučilišta u Zagrebu uz prethodnu suglasnost Senata Sveučilišta u Zagrebu, kao nezakonitu u toč. II koja se odnosi na tužitelja KG, te da obveže tuženika da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Čl. 34 st. 1 t. 10 ZPP-a propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnog odnosa. Spor iz radnog odnosa je onaj koji proizlazi iz ugovora o radu zaključenog između konkretnog radnika i poslodavca, ili iz kolektivnog ugovora za stranke tog kolektivnog ugovora. Tužitelj je dana 31. prosinca 2013. sa tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova docenta na odjelu za edukacijske znanosti i izobrazbu nastavnika Hrvatskih studija.

Iz navedenog proizlazi kako tužitelj nije sklopio ugovor o radu za obavljanje poslova privremenog povjerenika za nastavu i studente Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija, nego za obavljanje poslova docenta kod tuženika. Stoga nema osnove po kojoj bi se mogla ustanoviti nadležnost radnog suda za rješavanje u ovom predmetu. Čl. 10 st. 1 Zakona o radu propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Tužitelj vezano za položaj privremenog povjerenika nije sklopio ugovor o radu pa prema tome u odnosu na taj položaj nije niti zasnovao radni odnos.

Kao što je navedeno, eventualna prava tužitelja čiju zaštitu isti potražuje ovom tužbom ne proizlazi iz njegovog ugovora o radu niti iz kolektivnih ugovora vezanih za znanost i visoko obrazovanje. Sam tužitelj ističe u tužbi da je donošenjem sporne Odluke o imenovanju izgubio formalno pravo sudjelovanja u radu kolegija Hrvatskih studija, a koje pravo je imao po osnovi svoje funkcije privremenog povjerenika za nastavu i studente. Tužitelj sam navodi da je kolegij interno tijelo Hrvatskih studija koje ima poslovodnu funkciju jer se radi o važnom upravljačkom tijelu koje ima jednu od glavnih uloga u postupku preustroja Hrvatskih studija.

Donošenje odluka o unutarnjem ustroju u cijelosti je obuhvaćeno sveučilišnom autonomijom i ne može biti predmet sudskog ispitivanja. Čak i kad bi se na neki način moglo ispitivanje odluke Hrvatskog studija moglo podvesti pod nadležnost suda ne bi postojala nadležnost Općinskog radnog suda nego eventualno Upravnog suda. Čl. 3 Zakona o upravnim sporovima određen je predmet upravnog spora tako da se navodi da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti podjedinačne oduke kojom javnopravno tijelo odluči o pravu, obvezu ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovan pravni lijek.

Prava koja je tužitelj navodno izgubio tužitelj nije imao temeljem sklopljenog ugovora o radu za obavljanje poslova docenta već isključivo temeljem položaja privremenog povjerenika. Tuženik smatra da je prigovor stvarne nenadležnosti osnovan. Podredno tuženik navodi da je odluka o imenovanju zakonita u cijelosti. Tužitelj navodi kako je pobijana odluka nezakonita jer mu je dostavljena putem elektroničke poruke, a ne putem preporučene pošiljke. Tužitelj je nesporno primio odluku o imenovanju dana 15. studenoga 2017., a protiv nje je uložio zahtjev za zaštitu prava 29. studenoga 2017.

Stoga su neosnovani navodi tužitelja o nezakonitoj i nepravilnoj dostavi. Odluka o razrješenju ne predstavlja odluku o otkazu, pa prije donošenja iste tuženik nije bio u obvezi pozivati tužitelja da iznese svoju obranu. Čl. 13 st. 1 t. 4 Statuta tuženika propisano je da rektor predsjedava Senatu, te priprema i predlaže dnevni red sjednica Senata. ZG, rektor otvorio je 3. sjednicu Senata održanu 14. studenoga 2017. te je predložio izmjene i dopune dnevnog reda. Predložio je da se na dnevni red uvrsti t. 18 "Davanje suglasnosti na prijedlog Odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu".

Dnevni red je jednoglasno prihvaćen. Tužitelj nije član Senata tuženika pa istom nije morao biti dostavljen dnevni red, niti je tužitelj morao biti upoznat sa sadržajem. Senat tuženika, uz jedan suzdržan glas, dao je prethodnu suglasnost na prijedlog osporavane Odluke o imenovanju sve u skladu s čl. 6 Odluke o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji. Odluka je donesena zakonito uz provođenje Statutom predviđene procedure. Tuženik ponavlja da pobijana odluka nema narav odluke o otkazu ugovora o radu i zbog toga ne mora biti obrazložena sukladno čl. 120 Zakona o radu.

Tuženik je istaknuo da su odluke o unutarnjem ustrojstvu tuženika u cijelosti obuhvaćene autonomijom, pa se ne mogu meritorno preispitivati od strane suda. U donošenju pobijane odluke u cijelosti je poštovana procedura koju propisuje Statut tuženika, objavljen je i pravilno izmijenjen i dopunjen dnevni red sjednice Senata, sjednica je pravilno sazvana, ispunjen je uvjet kvoruma, a za davanje prethodne suglasnosti na pobijanu odluku glasao je čitav Senat izuzev jednog suzdržanog člana. Sama odluka o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji a kojom je tužitelj bio imenovan na funkciju privremenog povjerenika, nije bila, također, posebno obrazložena.

Prema tome, u cijelosti su promašeni navodi da je pobijana Odluka morala biti detaljno obrazložena. Tužitelj ističe da je pobijana Odluka nezakonita i stoga što je rektor tuženika sukladno čl. 6 Odluke o promjeni statusa isključivo ovlašten imenovati privremene povjerenike, a nema ih ovlast razriješiti. Takvo tumačenje tužitelja je promašeno i nelogično. Tužiteljeva interpretacija da ovlast na imenovanje ne bi sadržavala i ovlast na razrješenje je restriktivna i pravno neodrživa, jer ako rektor tuženika ima pravo imenovati privremene povjerenike, onda ima pravo i svoju odluku izmijeniti, odnosno imenovati drugu osobu na položaj privremenog povjerenika.

Bez ovlasti da razriješi pojedinog privremenog povjerenika, rektor ne bi mogao u potpunosti vršiti niti svoju ovlast da imenuje novog privremenog povjerenika. Osim toga, Hrvatski studiji su u postupku promjene statusa odnosno transformacije iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel. U postupku preustroja imenovana su sukladno čl. 4 Odluke o promjeni statusa privremena tijela koja su zadužena za promjenu statusa i akata Hrvatskih studija. Potpuno su promašeni navodi tužitelja da je tužitelj imao određeni mandat na mjestu privremenog povjerenika i da isti nije mogao biti smijenjen prije kraja mandata.

Ne postoji vremenski mandat privremenog povjerenika niti drugih privremenih tijela, jer bi to bilo proturječno samoj naravi transformacije Hrvatskih studija i privremenog imenovanja svih relevantnih tijela. U situaciji privremeno imenovane uprave na Hrvatskim studijima ne dolazi u obzir primjena čl. 24 st. 1 Pravilnika o ustroju i djelovanju hrvatskih studija onako kako predlaže tužitelj. Ovo stoga što ista odredba propisuje razloge za razrješenje s dužnosti voditelja prije isteka roka na koji je imenovan. Privremeni povjerenik uopće nema određeni mandat, niti je uopće imenovan na način kako to predviđa Pravilnik.

Stoga je jasno da nema pravne osnove po kojoj bi se citirana odredba mogla primijeniti na razrješenje tužitelja s položaja privremenog povjerenika. Uz8imajući u obzir cjelokupni tranzicijski status Hrvatskih studija, jedini ispravni zaključak je da privremeni povjerenik je imenovan do opoziva, odnosno razrješenja, a o čemu odlučuje rektor tuženika uz suglasnost Senata. Stoga su promašeni navodi tužitelja da bi pobijana odluka bila nezakonita iz razloga što ju je donijelo nenadležno tijelo. Pobijanu odluku donio je rektor tuženika sukladno čl. 6 Odluke o promjeni statusa.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška postupka tuženiku.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31. prosinca 2013. između Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatski studiji i dr. sc. KG, na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova u znanstveno-nastavnom zvanju docenta na Odjelu za edukacijske znanosti i izobrazbu nastavnika Hrvatskih studija (str. 25-26 spisa), u odluku tuženika od 14. studenoga 2017. o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (str. 27 spisa), u e-mail od 15. studenoga 2017. (str. 28 spisa), u prigovor tužitelja od 29. studenoga 2017. protiv odluke o izmjeni odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija od 14. studenoga 2017. s potvrdom o primitku preporučene pošiljke s povratnicom (str. 41-47 spisa), u odluku od 17. siječnja 2017. o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji (str. 48-50 spisa), u Odluku od 13. svibnja 2014.

Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji o ustrojavanju i djelovanju odjela Hrvatskih studija (str. 54-56 spisa), u Pravilnik o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu iz listopada 2008. (str. 57-79 spisa), u Odluku tuženika od 17. siječnja 2017. o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studiji (str. 80-81 spisa), u izvod iz Odluke tuženika od 28. rujna 2017. o izmjeni i dopuni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (str. 82 spisa), u izmjene i dopune Pravilnika o radu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 24. veljače 2015. (str. 83-91 spisa), u dnevni red 3. sjednice Senata tuženika od 14. studenoga 2017. (str. 92-93 spisa), u Pravilnik od 12. listopada 2010. o sustavu osiguravanja kvalitete Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (str. 96-101 spisa), u dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja od 2. kolovoza 2018. u povodu zahtjeva za provođenje hitnog upravnog nadzora nad zakonitošću rada i općih akata Sveučilišta u Zagrebu u vezi odluke Senata tuženika o promjeni Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji od 17. siječnja 2017. (str. 103-104 spisa), u zapisnik sa 3. redovne sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu od 14. studenoga 2017. (str. 145- 148 spisa), u rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3643/2017-6 od 16. travnja 2019. (str. 155-157 spisa), u rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2394/2020-3 od 4. svibnja 2021. (str. 192-199 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2610/2022-2 od 3. listopada 2023. (str. 214-217 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DG (str. 271-273 spisa), svjedokinje ZGL (str. 273- 274 spisa), svjedoka UG (str. 282-287 spisa), svjedoka OG (str. 287-288 spisa) te je provedeno dokaz saslušanjem tužitelja ŠG kao stranke (str. 308-310 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6.U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7.U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 14. studenoga 2017. u točki II koja se odnosi na tužitelja KG, a kojom se doc. dr. sc. KG razrješava dužnosti povjerenika za nastavu i studente.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda navodeći da je osporavana odluka tuženika u biti upravni akt, a ne odluka temeljena na Zakonu o radu, pa je za odlučivanje o toj odluci nadležan upravni sud, a ne Općinski radni sud u Zagrebu. Tuženik tvrdi da odlukom koju pobija tužitelj nisu povrijeđena njegova radna prava odnosno prava koja proizlaze iz ugovora o radu na temelju kojega je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika. U čl. 34 st. 2 ZPP-a propisano je da općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova. U konkretnom slučaju radi se o pravima iz radnog odnosa, odnosno o radnom sporu, pa je za odlučivanje nadležan ovaj sud. Čl. 11 Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) propisano je da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. Slijedom navedenog odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

11. U ovom predmetu je pod ranijim poslovnim brojem spisa (Pr-2599/2018) na ročištu održanom 2. listopada 2018. sud donio rješenje o prekidu postupka u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja upravnog spora radi oglašavanja ništetnom odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija koji postupak se vodio kod Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-454/2014. Navedeni predmet je kasnije dobio novu oznaku poslovni broj Usl-4303/2018. Upravni sud u Zagrebu je dana 13. veljače 2020. donio rješenje kojim se tužba protiv ovdje tuženika odbacuje, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2394/2020-3 od 4. svibnja 2021. U tom predmetu odbijene su žalbe tužitelja EG, RG, HG, BG, DG, FG i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-4303/2018-12 od 13. veljače 2020. kojim je bila odbačena tužba navedenih tužitelja (i tužitelja NG). Navedeni tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu radi oglašavanja ništetnom odluke o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji koju je donio Senat dana 17. siječnja 2017. U obrazloženju svoje odluke Visoki upravni sud Republike Hrvatske je naveo da Senat sveučilišta nije javnopravno tijelo iz čl. 2 st. 2 Zakona o upravnim sporovima već stručno izborno tijelo sveučilišta, koje nije zakonom niti općim aktom sveučilišta ovlašteno provoditi upravni postupak. Osporavana odluka Senata sveučilišta nije donesena u upravnom postupku, pa već iz navedenog razloga ta odluka nije upravni akt. Predmet upravnog spora, temeljem čl. 3 st. 1 t. 1 i 2 Zakona o upravnim sporovima je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravi, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek i ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovan pravni lijek. Zakonska pretpostavka za upravno-sudsku kontrolu je da se radi o upravnom aktu, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj dr. sc. KG dana 31. prosinca 2013. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto radi obavljanja poslova znanstveno-nastavnog zvanja docenta na Odjelu za edukacijske znanosti i izobrazbu nastavnika Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u sjedištu poslodavca [adresa] (znanstveno-učilišni kampus Borongaj).

13. Dana 17. siječnja 2017. na temelju čl. 21 Statuta Sveučilišta u Zagrebu i Odluke o pokretanju postupka promjena statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, Senat Sveučilišta u Zagrebu je donio Odluku o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji kojom odlukom se mijenja i unaprjeđuje status sveučilišnog centra Hrvatski studiji u status Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Sveučilišni odjel Hrvatski studiji osniva se i djeluje kao podružnica Sveučilišta u smislu Zakona o ustanovama.

U čl. 4 te Odluke je propisano da će u postupku preustroja Sveučilišnog centra u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji se imenovati privremena tijela Hrvatskih studija koja će provesti promjenu statusa i akata Hrvatskih studija. Zadaće privremenih tijela su izrada Pravilnika o ustroju u djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i općih akata, organizacija izrade studijskih programa svih smjerova u skladu s prihvaćenim preporukama sveučilišnog odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija u pogledu na konvergenciju i koherentnost svih studijskih programa, na izbjegavanje preklapanja s drugim studijima na sveučilištu, na integriranje kroatološke i interdisciplinarne programe tako da uključe teorijsku i metodološku sastavnicu, kroatološku, europsku i globalnu sastavnicu u programe studija, u pogledu na kombinacije studijskih programa, na integrirano izvođenje preddiplomskog i diplomskog studija i na preostale preporuke odbora (čl. 5).

U čl. 6 navodi se da rektor tuženika uz prethodnu suglasnost Senata, imenuje privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika, privremene povjerenike i članove privremenog znanstveno- nastavnog vijeća iz redova zaposlenika i vanjskih suradnika Hrvatskih studija, te članova odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno- nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija koji su dužni u roku od godinu dana od dana imenovanja predložiti Pravilnik o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i u skladu s njime donijeti druge nužne opće akte Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji.

U čl. 7 navodi se da zatečeni odjeli nastavljaju rad kao odsjeci Sveučilišnog odjela. Privremene predstojnike odsjeka imenovat će privremeni pročelnik Sveučilišnog odjela uz suglasnost privremenog znanstveno-nastavnog vijeća. U čl. 3 navedene Odluke navodi se da tijela sveučilišnog odjela Hrvatski studiji jesu pročelnik Sveučilišnog odjela, kolegij i znanstveno-nastavno vijeće Sveučilišnog odjela. Sveučilišnim odjelom Hrvatski studiji upravlja pročelnik koji se bira sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Statuta tuženika.

Kolegij se sastoji od pročelnika odjela, zamjenika pročelnika i povjerenika za pojedine djelatnosti Odjela. Zamjenika pročelnika imenuje pročelnik uz suglasnost rektora Sveučilišta. Povjerenike za pojedine djelatnosti imenuje pročelnik. Znanstveno-nastavno vijeće sastoji se od predstavnika nastavnika, znanstvenika, zaposlenika u suradničkim zvanjima, studenata, stručnih suradnika i zaposlenika Hrvatskih studija. Studenti čine 15% članova znanstveno-nastavnog vijeća.

14. Istoga dana odnosno 17. siječnja 2017. rektor Sveučilišta u Zagrebu je donio Odluku o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu (str. 80 spisa), temeljem koje je, između ostalih za privremenog povjerenika za nastavu i studente imenovao dr. sc. KG, ovdje tužitelja.

15. Dana 30. siječnja 2017. pročelnik Hrvatskih studija prof. dr. sc. UG je donio odluku o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija u kojoj se navodi da do donošenja Pravilnika o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i drugih općih akata, primjenjivat će se postojeći akti Hrvatskih studija, osim u dijelovima koji su u suprotnosti sa Statutom sveučilišta ili odlukom o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, uz prilagodbu naziva privremenih tijela sukladno s odlukom Senata i rektora.

16. Dana 30. rujna 2008. donesen je Pravilnik o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (str. 58-79 spisa), u kojem se, između ostaloga, u čl. 19 navodi da voditelj može imati jednog ili više povjerenika za određeno područje koji mu pomažu u radu.

17. Dana 14. studenoga 2017. rektor tuženika je donio Odluku o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, kojom odlukom, se između ostalih, dr. sc. KG razrješava dužnosti povjerenika za nastavu i studente. Odluka je stupila na snagu danom donošenja.

18. Slijedom naprijed navedenog u postupku promjene statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji dana 17. siječnja 2017. donesena je Odluka kojom su privremeno ustrojena tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji, a temeljem koje je tužitelj bio imenovan privremenim povjerenikom. Položaj povjerenika, u Pravilniku o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu je predviđen kao hijerarhijski niži položaj od voditelja i u cijelosti je podređen izboru voditelja kao čelnika tijela.

U tom Pravilniku imenovanje povjerenika prepušteno je izboru samog voditelja, a sve iz razloga što je sama funkcija povjerenika predviđena kao pomoćna funkcija u radu voditelja. Tijekom parnice tužitelj, po mišljenju ovog suda izjednačuje položaj privremenog povjerenika s položajem povjerenika iz Pravilnika od 30. rujna 2008. Međutim, tužiteljev položaj privremenog povjerenika je privremene naravi. Zbog navedenog se na razrješenje s položaja privremene naravi, po mišljenju ovog suda ne mogu primjenjivati odredbe koje bi se odnosile na trajno ustrojena tijela i položaj.

Samom Odlukom o promjeni statusa predviđena je razlika između budućih trajno ustrojenih tijela nove podružnice i privremeno ustrojenih tijela. Tako se u čl. 4 Odluke navodi da u postupku preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji će se imenovati privremena tijela koja će provesti promjenu statusa i akata Hrvatskih studija. Odlukom o promjeni statusa predviđena je specifičnost privremenih položaja, a koja proizlazi iz činjenice da je u čl. 3 Odluke propisano da povjerenike za pojedine djelatnosti imenuje pročelnik, dok je u čl. 6 propisano da rektor Sveučilišta, uz prethodnu suglasnost Senata imenuje… privremene povjerenike… Jedino bi se položaj povjerenika iz čl. 3 Odluke o promjeni statusa kojeg imenuje pročelnik eventualno mogao izjednačiti s nekadašnjim položajem povjerenika kojeg je u skladu s internim aktima nekadašnje podružnice Sveučilišni centar Hrvatski studiji imenovao voditelj.

Navedeno se nikako ne može odnositi i na položaj privremenog povjerenika kojeg imenuje rektor isključivo i radi provedbe promjene statusa. Tuženik je ovlašten u skladu sa svojom autonomijom slobodno odlučivati o unutarnjem ustroju svojih podružnica te je ovlašten samostalno propisivati imenovanja i razrješenja, kao i tijela koja o tome odlučuju. U skladu sa autonomijom tuženik je ustrojio položaj privremenog povjerenika, pri čemu je ovlast imenovanja na položaj privremenog povjerenika dana rektoru kao čelniku Sveučilišta u Zagrebu.

U situaciji u kojoj ovlast imenovanja ima određeno tijelo, a da pri tom nije propisano da bi neko drugo tijelo imalo ovlast razrješenja s predmetnog položaja, ovaj sud zaključuje da je tijelo ovlašteno za imenovanje ovlašteno i promijeniti takvu svoju odluku te na isti položaj imenovati nekog drugog, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Iako tuženik svojim internim aktima nije propisao način razrješenja s privremenog položaja, po mišljenju ovog suda on to nije bio niti dužan učiniti jer se radi o položajima privremene naravi, te se eventualne odredbe internog akta o načinu razrješenja s mandatnog položaja (npr. voditelja, (pročelnika)) ne mogu primjenjivati u slučaju razrješenja privremeno ustrojenog položaja.

Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da u pogledu imenovanja, a što u svojoj biti podrazumijeva i razrješenja privremenih tijela Hrvatskih studija, treba primijeniti prije svega Odluku tuženika od 17. siječnja 2017. o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji. S obzirom da tom odlukom nije propisano da bi ovlast razrješenja bila u nadležnosti tijela različitog od onog koje ima ovlast imenovanja, logično je da tijelo koje je imenovalo osobu na određeni privremeni položaj ima ovlast i razriješiti tu osobu na isti način na koji ju je imenovalo.

Imenovanje povjerenika za pojedine djelatnosti temeljem čl. 6 navedene Odluke je u nadležnosti rektora Sveučilišta uz prethodnu suglasnost Senata, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, odnosno tužitelj dr. sc. KG je imenovan za privremenog povjerenika temeljem odluke rektora od 17. siječnja 2017. uz suglasnost Senata, te je tužitelj dr. sc. KG od strane rektora, uz suglasnost Senata, temeljem odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija od 14. studenoga 2017. i razriješen. Niti prilikom imenovanja dr. sc.

KG privremenim povjerenikom za nastavu i studente nisu navedeni razlozi zašto je baš tužitelj imenovan za privremenog povjerenika niti je prilikom njegova razrješenja obrazloženo zašto ga se razrješava. Međutim to ne utječe na pravnu valjanost navedenih odluka. Uzimajući u obzir sve navedeno, a sukladno Odluci o promjeni statusa od 17. siječnja 2017. rektor Sveučilišta, kao tijelo koje je bilo ovlašteno imenovati privremenog povjerenika, imalo je i ovlast i promijeniti takvu svoju odluku, odnosno imalo je ovlast na isti način razriješiti tužitelja s položaja privremenog povjerenika.

Stoga je razrješenje tužitelja u cijelosti zakonito. Tužitelj je razriješen s položaja privremene naravi, te je tužitelj samo u obavljanju svojih dužnosti imao prava i obveze povjerenika, ali se na njega ne mogu odnositi odredbe o imenovanju i razrješenju koje bi bile propisane internim aktima nekadašnje podružnice jer je ključan element predmetnog položaja tužitelja njegova privremenost zbog čega se na razrješenje s položaja privremene naravi ne mogu ni u kojem slučaju primjenjivati odredbe koje bi se odnosile na trajno ustrojena tijela i položaje.

19. Slijedom naprijed navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan.

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

21. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

22. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražilo naknadu parničnog troška (str. 310 spisa).

23. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 1.327,23 eura. Tužba u ovom predmetu je podnesene 2. siječnja 2018. U Tbr. 52 st. 4 važeće Odvjetničke tarife (NN 138/23, koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. navodi se da za postupke Tbr. 7 st. 2 i 3 se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. U Tbr. 7 st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) bilo je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7 t. 1. Dakle, tuženiku u ovom predmetu pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je odvjetnik poduzeo u visini od 200 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 400,00 eura. Na sve obavljene radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 100,00 eura. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu 500,00 eura.

U Zagrebu, 22. srpnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvjetnici iz OD Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka iz Zagreba

- pun. tužitelja odvjetnici iz OD Babić & Brborović iz Zagreba