Usž-3125/2016-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-3125/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš-Beroš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višu sudsku savjetnicu Veseljku Kos, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja S. K., O., kojeg zastupa opunomoćenik dr. sc. A. Č., odvjetnik u O., protiv tuženog Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa I. B., radi priznavanja prava na novčanu naknadu za nezaposlene, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-434/16-6 od 31. svibnja 2016., na sjednici održanoj 13. listopada 2016.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja S. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-434/16-6 od 31. svibnja 2016.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. tč. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14., dalje u tekstu: ZUS) te zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka.

Tužitelj u žalbi navodi da mu nije osigurana adekvatna pravna zaštita budući da je sud odbio izvesti dokaze koje je predložio. Smatra da je sud pozivajući se na odredbu članka 10. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i odredbu članka 285 Stečajnog zakona morao po službenoj dužnosti tražiti od Trgovačkog suda u Osijeku podatke o stečaju trgovačkog društva B. d.o.o. u stečaju kako bi utvrdio može li se navedene odredba Stečajnog zakona primijeniti u konkretnom slučaju. Navodi da je iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: 3 St-1615/15-4 od 4. travnja 2016. vidljivo da je 4. travnja 2016. otvoren i zaključan stečajni postupak nad trgovačkim društvom D.-g. d.o.o. te da se on samo formalno vodio kao direktor i osnivač s poslovnim udjelom od 4.000,00 kuna i da nije bila primjenjiva odredba članka 285 Stečajnog zakona. Tužitelj smatra da nije ostvario novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti samo zbog formalnosti koje ne odgovaraju stvarnom stanju te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i ističe da Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti nisu propisani izuzeci kad je trgovačko društvo u stečaju ili kad ne posluje aktivno i da je relevantna samo činjenica da je osoba upisana kao osnivač ili kao imatelj udjela više od 25%. Navodi da isti Zakon ne propisuje izuzetak ni u slučaj kad član uprave ne ostvaruje naknadu po toj funkciji, već da izričito propisuje da osoba ne smije biti registrirana kao član uprave. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda. Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj ne navodi žalbeni razlog povrede sudskog postupka, već upravnog postupka koji nije ZUS-om propisani žalbeni razlog, u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge da se sasluša službena osoba tuženika te tužitelja kao stranku u sporu.

U odnosu na navedeno valja istaknuti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 33. st. 3. ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (čl. 60. st. 4. ZUS-a), što je Upravni sud i učinio, i s kojim razlozima je Sud suglasan.

Prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i činjenice koje je sam utvrdio (čl. 33. st. 2. ZUS-a).

Iz spisa proizlazi da se tužitelj 3. studenoga 2015. prijavio Hrvatskim zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu O. i podnio zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Postupajući po zahtjevu tužitelja prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je isti u vrijeme podnošenja zahtjeva bio upisan u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku kao član trgovačkog društva B. d.o.o. u stečaju s poslovnim udjelom više od 25% i direktor i osnivač trgovačkog društva D.-g. d.o.o. s poslovnim udjelom manje od 25%.

Po ocjeni Suda, prvostupanjski je sud pravilno na temelju odredbe članka 10 stavka 1. točaka 2. i 4. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne Novine“ 80/08., 94/09., 121/10., 25/12., 118/12., 12/13. i 153/13., dalje u tekstu: Zakon) utvrdio da su navedene činjenice prepreka za ostvarivanje prava na novčanu naknadu i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem s kojim je Sud suglasan.

Tužiteljevi žalbeni prigovori, a koje je isticao i ranije tijekom postupka i koje je sud imao u vidu pri odlučivanju, s obzirom na izričaj mjerodavnih odredbi Zakona, nisu u konkretnom slučaju od utjecaja. Naime, činjenica da je trgovačko društvo B. d.o.o., čiji je tužitelj član s poslovnim udjelom od 50%, u vrijeme podnošenja zahtjeva bilo u stečaju ne predstavlja iznimku od primjene odredbe članka odredbe članka 10 stavka 1. točaka 2. Zakona, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno istaknuo da članovi i osnivači trgovačkog društva nad kojim je otvoren stečajni postupak i dalje ostaju imatelji udjela u društvu. Također, činjenica da je nad trgovačkim društvom D.-g. d.o.o., čiji je tužitelj direktor i osnivač, tijekom sudskog postupka otvoren i zatvoren stečajni postupak nije od utjecaja budući da je tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva imao svojstvo člana uprave što je odredbom članka 10 stavka 1. točke 4. Zakona propisano kao zapreka za ostvarivanje statusa nezaposlene osobe.

Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava propisane uvjete da bi se smatrao nezaposlenom osobom u smislu Zakona, pravilno je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 73. st. 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 13. listopada 2016.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović,v.r.