Rev-2079/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2079/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz Z., koju zastupa V. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika TD A. k. d.o.o. Z., koga zastupa M. R., odvjetnik u Z., radi isplate otpremnine, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1999. godine broj Gž- 5476/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. veljače 1998. godine broj Pr-2149/97, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu od 49.500,00 kn sa zateznom kamatom, te je tužiteljica obvezna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.590,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, a radni odnos joj je prestao 24. studenog 1995. godine. Tužiteljica je zahtjevom od 3. srpnja 1997. godine zahtijevala od tuženika isplatu otpremnine, a tuženik je njezin zahtjev odbio.

Nalazeći da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 - dalje u tekstu ZR) koja uređuje pravo zaposlenika na isplatu otpremnine, a da bivši Zakon o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92, 26/93, 29/94 - dalje u tekstu ZRO) nije predviđao pravo na isplatu otpremnine u slučaju prestanka radnog odnosa zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev nije osnovan, te su ga pravilnom primjenom materijalnog prava odbili.

Naime, prema odredbi čl. 240. st. 1. ZR postupak ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika započet prije početka primjene toga zakona, dovršit će se po odredbama zakona koje važe do početka primjene toga zakona, ako tim zakonom određeno pravo nije uređeno za zaposlenika na povoljniji način. Kako ZRO nije propisao pravo na otpremninu odredba čl. 240. st. 1. ZR ne može se u konkretnom slučaju primijeniti.

Osnovano su nižestupanjski sudovi istaknuli da se ZR primjenjuje od 1. siječnja 1996. godine u smislu čl. 245. ZR, neovisno o tome što je stupio na snagu 16. lipnja 1995. godine.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužiteljice da je dio odredbe čl. 245. ZR o početku primjene toga zakona neustavan. Stupanjem na snagu ZR 16. lipnja 1995. godine ZR je postao sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, no zakonodavac nije prekršio Ustav Republike Hrvatske time što je propisao da će se ZR primjenjivati od 1. siječnja 1996. godine. Zakonodavac je mogao ovlašteno odlučiti da se ZR koji je stupio na snagu primjenjuje na pravne odnose određeno vrijeme nakon stupanja na snagu. Svrha te odredbe je da se pravni subjekti u određenom vremenskom periodu upoznaju sa relativno složenim sadržajem ZR i pripreme za njegovu primjenu.

Kako su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da tužbeni zahtjev nije osnovan, nije bilo potrebe da utvrđuju pretpostavke vezane uz primjenu čl. 118. ZR, pa neutvrđivanjem tih pretpostavki nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužiteljica.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.