I Kž-472/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-472/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te Potrebica Ante i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.M. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 4. KZRH u svezi s čl. 156. st. 3. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 10. travnja 1995. K-586/94-25, u sjednici održanoj 20. rujna 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se djelomično žalba opt. S.M., preinačuje se pobijana presuda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženik za krivično djelo zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 161. st. 4. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

U ostalom dijelu žalba opt. S.M. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. S.M. zbog krivičnog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 4. KZRH u svezi s čl. 156. st. 3. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju čl. 161. st. 4. KZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera, zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od jedne godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik po braniteljima Đ.P. odvjetniku iz V. i R.A. odvjetniku iz O. zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a po branitelju R.A. i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni i njemu izreče blaža krivična sankcija, odnosno uvjetna osuda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Iako se u uvodnom dijelu žalbe optuženika po branitelju R.A. ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka, u obrazloženju se ne navodi koja je postupovna povreda počinjena.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nije našao da postoji bilo koja povreda odredaba krivičnog postupka, a posebice ne one povrede na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP), nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Neosnovano optuženik u svojoj žalbi ističe povredu krivičnog zakona, jer iz obrazloženja žalbe proizlazi, da i u tom dijelu pobija pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je sud prvog stupnja zaključio, da je optuženik počinio djelo pobliže opisano u izreci pobijane presude i da je krivično odgovoran. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni krivičnog zakona na pravilno utvrđeno činjenično stanje, već o pobijanju pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Nije u pravu optuženik kad ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalbenim navodima optuženik ponavlja svoju obranu i dalje inzistira na tvrdnji da je kao vozač adekvatno reagirao, odnosno da je do prometne nezgode došlo zato što mu je preglednost kolnika ometalo teretno vozilo (kamion) parkirano s lijeve strane kolnika, pa da je uslijed toga zahvatio ošt. dijete koje je pretrčavalo kolnik s lijeve na desnu stranu.

Takvu obranu optuženika sud prvog stupnja je na temelju rezultata glavne rasprave osnovano odbacio kao neistinitu i izveo pravilan zaključak, da je optuženik počinio krivično djelo kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, da je krivično odgovaran i da se radi o nehatnom obliku krivnje.

Za svoja činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu djela sud prvog stupnja naveo je iscrpne, razumljive i valjane razloge, potkrijepljene izvedenim dokazima, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.

S tim u svezi sud prvog stupnja pravilno je ocijenio, da je optuženik vozeći brzinom većom od propisane (92 km/h) kroz naseljeno mjesto bio svjestan mogućnosti da zbog toga može ugroziti javni promet, ali je olako držao da do nastupanja štetne posljedice neće doći.

Što se pak tiče optuženikove tvrdnje da je glavni uzrok prometne nezgode teretno vozilo marke "TAM", koje mu je ometalo preglednost cijele širine kolnika, u prvom redu treba istaći, da je sud prvog stupnja osnovano poklonio vjeru saslušanim svjedocima da takvo vozilo na lijevoj strani kolnika u neposrednoj blizini prometne nezgode nije bilo. Na takvo vozilo, uz optuženika, ukazuje samo svjedok P.A., optuženikov zapovjednik, koji je prema iskazu optuženika, ponovljenom i u žalbi (s napomenom, da je kao kronični alkoholičar bio i pod utjecajem alkohola), sjedeći na mjestu suvozača, požurivao optuženika da stignu na vrijeme u Vojarnu Đ.. Svjedokinja M.S., majka ošt. djeteta, decidirana je u tvrdnji da takvog vozila nije bilo na kolniku. Treba još reći, kad bi takvo vozilo doista bilo na kolniku u pravcu optuženikove vožnje i ometalo mu doista preglednost kolnika s lijeve strane, optuženik bi opet i u takvoj prometnoj situaciji, zbog mogućnosti kretanja pješaka u naseljenom mjestu, bio dužan voziti takvom brzinom da se u slučaju nailaska nekog od pješaka, a osobito djece, može pravovremeno zaustaviti. Trebao bi stoga računati da se i uz postojanje kamiona, iza njega može kretati netko od pješaka, koji bi mogao donijeti odluku da stupi na kolnik i prijeđe iza kamiona, a da istodobno ne zapazi njegov nailazak.

Iz izloženog proizlazi, da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Razmotrivši odluku o kazni, koju je optuženiku izrekao sud prvog stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja našao je da se s obzirom na sve objektivne i subjektivne okolnosti, koje prema čl. 37. OKZRH utječu na odmjeravanje kazne, može postići svrha kažnjavanja iz čl. 31. OKZRH i izricanjem blaže kazne zatvora.

Zbog toga je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja - uzimajući u obzir olakotne okolnosti koje je sud prvog stupnja uvažio optuženiku i one koje se ističu u žalbi, pri čemu se opravdano navodi, da je majka ošt. djevojčice znatno doprinijela da je došlo do prometne nezgode - uvaženjem optuženikove žalbe zbog odluke o kazni, preinačio presudu suda prvog stupnja u odluci o kazni, tako da mu je izrekao blažu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Suprotno navodima žalitelja sud prvog stupnja u svemu je osnovano i pravilno izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od jedne godine.

S obzirom na sve izloženo, o optuženikovoj žalbi na temelju čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Šibl Neva v.r.