Rev-103/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 103/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz G., koga zastupa F. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženih DP N. DP G. obojica iz S. B., te DP G. iz B. B., te SP GIK B. iz S. B., radi isplate, rješavajući revizije tuženika DP N. i G. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 17. lipnja 1993. br. Gž 551/92-2, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. veljače 1992. br. P 1271/91-18, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1997.,

presudio i riješio je:

Odbija se revizija tuženika DP N. kao neosnovana.

Prihvaća se revizija DP G., pa se u odnosu na njega ukida presuda Okružnog suda u Požegi od 17. lipnja 1993. br. Gž 551/92-2 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. veljače 1992. br. P 1271/91-18, pa se utoliko predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezani su svi tuženici solidarno platiti tužitelju iznos od 1.959,61 USA $, dinarsku protuvrijednost iznosa od 956,81 USA $, te iznos od 384 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je odbačena tužba u odnosu na tuženike SP G.1. i I. iz S. B. Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja, te je tužbeni zahtjev protiv tuženika d.d. I. iz Zagreba odbio, a prihvaćajući žalbu DP N., G. i G.2. preinačio je presudu suda prvoga stupnja i obvezao tuženike da plate tužitelju dinarsku protuvrijednost iznosa od 1.959,61 USA $ po tečaju na dan isplate, dok je u preostalom dijelu žalbe tuženika kao neosnovane odbio. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici DP N. i G. izjavili su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da preinači pobijanu presudu u smislu navoda revizije.

Tužitelj je odgovorio na revizije poričući njihove navode i predloživši da one kao neosnovane budu odbijene.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o revizijama nije izjasnio. Revizija tuženika DP N. nije osnovana, dok je revizija tužitelja DP G. osnovana.

Tužitelj u ovoj parnici traži od tuženika da mu isplate neisplaćeni dio zarade koji je ostvario na radu u Libiji, kuda je bio upućen od tuženika.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su tuženici, i to DP N., G. i G.1. u vrijeme kada je tužitelj upućen na prije spomenuti rad bili udruženi u složeno poduzeće G.3. iz S. B. koje je tužitelja uputilo na taj rad. Također je taj sud utvrdio da je došlo do reorganizacije spomenutog složenog poduzeća i da su konstituirana društvena poduzeća N., G., G.2. i ostali.

Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja smatraju da su revidenti s ostalim tuženicima solidarno odgovorni, jer su ili sljednici ranijih poduzeća koja su radnike slala u Libiju ili su solidarno odgovorni članovi složenog poduzeća.

U odnosu na revidenta DP N. tužitelj je bio njegov radnik, pa je ovaj revident kao takav odobrio njegovo upućivanje na rad u Libiju (list 19), temeljem čega je revident u konkretnoj obvezi prema tužitelju. Stoga nije odlučan prigovor ovog revidenta da on nije sljednik složenog poduzeća, a zato da nije ni u obvezi prema tužitelju.

Što se tiče prigovora o visini utvrđenog potraživanja tužitelja ovaj revident ga prvi puta ističe u reviziji, na što nema pravo (čl. 387. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Ostali njegovi revizijski prigovori nisu od odlučnog značaja.

Kako ovaj revident ne navodi konkretno koji bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda u čl. 354. st. 2. toč. 10. toga zakona, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz prije navedenih razloga su sudovi nižega stupnja u odnosu na ovog revidenta pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 49. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa), pa je stoga njegovu reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Prije je spomenuto da je tužitelja na rad uputilo složeno poduzeće G.3. iz S. B. Također je naveden stav sudova nižega stupnja da su tuženici, pa stoga i revident DP G., solidarno odgovorni članovi složenog poduzeća, pa da stoga odgovaraju i za konkretnu obvezu prema tužitelju. Kod toga ti sudovi ne navode razloge za taj svoj stav.

Spisu naime nije ni priložen sporazum prilikom osnivanja složenog poduzeća G.3. iz S. B., kojim bi bila ustanovljena međusobna prava i obveze sudionika toga sporazuma, a posebno ne njihova eventualna odgovornost za obveze prema trećim osobama.

Stoga je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, pa je stoga reviziju ovoga revidenta kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti u odnosu na njega presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP). U ponovljenom postupku taj sud, će nakon što ukloni spomenuti nedostatak, te raspravi i osnovanost ostalih prigovora iz revizije ovoga revidenta o tužbenom zahtjevu u odnosu na njega donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 12. ožujka 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.