I Kž-1054/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1054/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi opt. D. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 22. rujna 2004. godine, broj: K-14/04, u sjednici održanoj dana 17. ožujka 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Ćule,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. K. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D. K. oglašen je krivim zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a i čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, pa su opt. D. K., na temelju istih zakonskih propisa, utvrđene kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, u trajanju od četiri mjeseca, a po čl. 62. st. 1. KZ-a, opt. D. K. uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, na koju je opt. D. K. osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 16. srpnja 2004. godine, broj: Kv-135/04, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, pa je opt. D. K., uz primjenu odredbi iz čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. lipnja 2004. godine – pa nadalje.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. D. K. oduzeto je 663,6 gr opojne droge marihuane i 1,3 gr opojne droge marihuane.

Po čl. 76. KZ-a, prema opt. D. K. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga.

I Kž 1054/04-3

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. D. K. oslobođen je obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. K., po branitelju H. M., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. D. K. – osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa istovjetnim prijedlogom iz žalbe podnesene po branitelju opt. D. K., H. M., odvjetnika iz B.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz obrazloženja žalbe (osobno i po branitelju) proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed toga i povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje (pod toč. 1 izreke pobijane presude) kada je utvrdio da je opt. D. K. radi prodaje posjedovao 663,6 gr opojne droge marihuane, iako, prema žalitelju, ova opojna droga bila je namijenjena za isključivo osobnu uporabu opt. D. K.

Suprotno takvim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, tj. da je opojna droga bila namijenjena za prodaju, jer količina opojne droge (663,6 gr), način njenog držanja (držanje u ruksaku), materijalne mogućnosti opt. D. K. da kupuje toliku količinu droge isključivo za osobne potrebe (sa plaćom od 2.500,00 kn), te posebno okolnost da je opt. D. K. specijalni povratnik koji ne bi na takav način držao opojnu drogu kod sebe (u ruksaku), da je opojna droga bila namijenjena samo za osobnu uporabu, u svojem zajedništvu ukazuju na ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda kada je prvostupanjski sud utvrdio da je opojna droga, u smislu čl. 173. st. 2. KZ-a, bila namijenjena za daljnju prodaju.

Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opt. D. K. ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, nije ni povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, jer istog nije proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, kako to pogrešno u žalbi ističe žalitelj.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi (koju je osobno podnio) ističe da je prvostupanjski sud opt. D. K. osudio na prestrogu kaznu. I prema mišljenju ovog Vrhovnog

I Kž 1054/04-3

suda, bez obzira na istaknute olakotne okolnosti, okolnost da je opt. D. K. specijalni povratnik (i za istovrsna kaznena djela) ne opravdavaju osudu na blažu kaznu, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od dvije godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to na str. 8 pobijane presude, navodi i prvostupanjski sud, na koje razloge se i upućuje žalitelj.

Sigurnosna mjera iz čl. 173. st. 7. KZ-a u vezi čl. 80. KZ-a, utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, te se i na te razloge upućuje žalitelj.

Kako razlozi žalbe opt. D. K. nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. ožujka 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.